Situacija „šalter“
-Dobar dan, izvoli
-Dobar dan , rekoh, rodni list trebam
Piše: Azra Husarić
-Ličnu kartu
-Izvolite gospođo
-Gdje živiš Azra?
-U Srebreniku
-Zašto vadiš rodni list ovdje? Jesmo li mi to džaba prebacili u sve opštine? Je li ja treba raditi do 11 sati da vam svima štampam papire? Šta gledaš tako?
Inače, rođena sam u Tuzli, pa samim tim, svoje pravo na dokumente, valjda imam u navedenom gradu. Pa čak i ako su nam omogućili, odnosno olakšali, da dokumente možemo izvaditi u svojim opštinama, valjda ne isključuje mogućnost da isti taj dokument-evidenciju iz matičke knjige rođenih, da sam rođena u Tuzli, mogu izvaditi u TUZLI?!
Ipak, ozbiljnim pogledom (pokušavajući smiriti u sebi ženu koja vrišti na ljude koji su se uvalili na budžet i mrze svoj posao kao i svoje postojanje), nevoljno prihvatam njene gluposti, jer mi je pobogu potreban taj papir, zato što je zadnji dan za upis na fakultet.
-Gospođo, zaposlena sam u Tuzli, pa nemam baš mogućnost skoknuti do opštine u Srebreniku da izvadim papir na kojem piše da sam rođena u Tuzli. Oprostite molim…
-Sad sam ti ovo izdala, drugi put ću te vratiti. Evo ti ovo, idi u kancelariju broj 13 na ovjeru.
Situacija „Kabinet 13“
-Dobar dan, oprostite, da li se kod vas vrši ovjera evidencije iz matične knjige rođenih?
-Još mi samo i to fali. Idi u kabinet broj 3!
-Oprostite, rekoh, i doviđenja…
Sitacija „kabinet 3“
-Dobar dan, oprostite, da li se kod vas vrši ovjera evidencije iz matične knjige rođenih?
-Ko te poslao majke ti?
-Gospođa iz kabineta broj 13 me uputila kod vas, kazah.
-E moja djeco, ne znate sebi ni dokumente izvaditi. Sobu 6 idi traži.
I nađoh. Jedan potpis, jedan pečat, doviđena i prijatno. Vraćam se po kolegicu koja još uvijek čeka na šalteru i sluša identičnu priču, jer je prijavljena da živi u Lukavcu. I ona, kao i ja treba da po svoje dokumente ide u svoju opštinu. A nije… Nju, kao i mene upućuje u kabinet broj 13, dok joj druga kolegica govori „Nije bona kabinet broj 13, u šesticu ih šalji“, a ona vješto odgovara na to: „Šta mene briga. Nek nađe sama!“
Gospođo lijepa, pa vaše postojanje bi bilo upitno da nije građana kojima je potreban rodni list. Vaše profesionalno, mentalno i fizičko stanje nije u mogućnosti obnašati drugu funkciju, do te, da sa tri jednostavna klika na tastaturi iskopirate jedan papir. Nećete vi ostati do 11 sati da izdate ljudima potrebna dokumenta, nego tačno u ono vrijeme do kada je naznačeno izlazite iz vaše udobne fotelje i mentalno opuštenog posla i odlazite kući. Zaposlenici u relanom sektoru nemaju šansu da svoja dokumenta izvade regularnim putem, jer je vaše radno vrijeme kraće od njihovog. Gospođo, vi ste na budžetu koji se puni našim sredstvima. Mi vam plaću dajemo, gospođo lijepa.
