Supruga glumca Miodraga Petrovića Čkalje, Dragica, cijeli život posvetila je najvećem jugoslovenskom komičaru. Potpuno se posvetila porodici, a njihova ljubavna priča oduševljava i mlađe generacije.
Ljubavna priča Petrovića počinje davne 1948. godine na proljeće kada su se vjenčali u tadašnjoj zgradi Doma kulture “Božidar Adžija” gdje se nalazio Narodni odbor opštine Vračar. Pravi proljetni dan, grupa glumaca sa Radio-drame gdje se nalazio Čkalja, Nikola Smederevac kao i poznati komičar Jovan Geco iskoristili su kako bi krunisali jednu ljubav, prenosi “Blic“.
– Društvo je bilo raspoloženo. Dosjetke i šale pljuštale su svakog trenutka. Oni koju su poslom dolazili zastajkivali su misleći da se snima neki film. Zadirkivanja na račun jednog smiješnog, mršavog, vižljastog čovjeka postajala je sve žešća. “Ma nema govora, ona sigurno neće doći! U posljednjem trenutku se predomislila” – rekao je Ljubiša Bačić, dok se na to nadovezao Dragutin Dobračin, blizak prijatelj Čkalje.
– A što i da dođe, kada ima platu četiri i po hiljadarke! A naš mladoženja svega tri – uzviknuo je kum glumca.
Međutim u tom trenutku se Dragica pojavila na vrata u crnoj kecelji, zadihana je trčala ka grupi ljudi.
– Pa gdje si, Dragice? Ovi ovdje mi izvadiše “dušnik na pamuk” – rekao je Čkalja koji se tog dana oženio. Svadba je bila mala, u krugu najbližih prijatelja u jednoj kafani. Nekoliko godina poslije vjenčanja rodio se sin, kome su nadenuli ime Čedomir.
– Sa Čkaljom sam se upoznala u Radio-Beogradu. Upoznala nas je Vukica Prica, ondašnja sekretarica redakcije. Ja sam radila u turskoj redakciji kao prevodilac, novinar i daktilograf. Bila sam blagajnik Narodne omladine, pa sam svakog meseca morala da jurim glumce da mi plate članarinu. Čkalja je često bio švorc, te sam po nekoliko puta morala da ga obilazim. Jednog dana došao je u našu tursku redakciju. Prišao mi je i upitao: “Hoćeš li da ideš večeras sa mnom u bioskop? Imam dve karte za “Jadran”. Daje se odličan film, “Brucoši iz Oksforda”…”. Naravno, pristala sam. Poslije toga otišli smo na kafu i dugo razgovorali. Od tada, Čkalja je svakodnevno gostovao u našoj redakciji – započela je ljubavnu priču žena Miodraga Petrovića i dodala:
– Ponekad je utrčavao u najvećoj gužvi, ali s buketom u rukama. Poslije tri mjeseca, Čkalja mi je donio prsten. Kupio ga je za pedeset dinara kod “Gramaga”. Nažalost, u seljakanju iz stana u stan, izgubila sam tu najdragoceniju uspomenu. U početku našeg braka stanovali smo u namještenoj sobi u Nebojšinoj ulici. Od tada do danas selili smo se pet puta. Za svaki novi komšiluk Čkalja je predstavljao pravu atrakciju. U bilo koje vrijeme zvonili bi na vrata i tražili da ga vide, ili da im da autogram sa slikom – iskreno je u jednom intervju ispričala Dragica.
Željela je da se posveti porodici, te je po rođenju sina napustila posao i postala domaćica.
– Znam šta želite da me pitate: da li sam zadovoljna životom u senci Čkaljinog sjaja, ili tačnije, životom za druge. A radila sam nekada, vrlo davno, kao spiker na radiju. I voljela svoj posao. Ostavila sam ga radi svojih najbližih – bez žaljenja i kajanja. Sve sam investirala u tu svoju porodicu, podržavala supruga, podigla divnog sina, sada pomažem u podizanju unuka i pri tome sam imala mnogo sreće. Investicije su se vratile, vrlo sam spokojna i ni sa kim se ne bih mijenjala. Ne tvrdim da moj život može i treba da posluži kao “recept”, ali meni odgovara, a to je ipak najvažnije – iskrena je bila supruga. I dok su mnogi mislili da čuveni komičar kod kuće sve zasmijava, istina je bila potpuno drugačija.
– Mi živimo kao svaka druga porodica. Čkalja je kao i svaki drugi suprug i otac. Prvih godina braka on je odlazio na pijacu, snadbjevao kuću namirnicama, uplaćivao za ugalj i drva, brinuo kako mu sin uči. Uživa da ide na pijacu. Ali danas nema vremena. Čak ne može da pređe ulicu, a da ga neko ne zaustavi i nešto upita. Preko dana, kad je kod kuće, nastaje porodična idila. Idem u kupovinu, a Čkalja i sin spremaju stan. Pošto više ne radim, sama vodim domaćinstvo. Dok se ne vratim sa pijace, on pripremi iznenađenje: ili mi kupi cvijeće ili skuha kafu. Uveče, ako smo sami, Čkalja nam spremi svoj omiljeni specijalitet: poparu sa sirom. Tada utroje pričamo, a katkad Čkalja i sin, da bi me zabavio, pripreme mali pozorišni program. Naravno, po kući nastane urnebesna cika i vika – rekla je jednom prilikom supruga najpoznatijeg komičara.
Tokom bračnog staža dugog 60 godina, uvijek su njegovali onaj odnos kao što je bio na samom početku.
– Ako me pitate da li se Čkalja ljuti, da i to uglavnom zbog posla. Čim mu otvorim vrata i pogledam ga, znam da li je raspoložen ili nije. Još nikada ga odmah nisam pitala šta mu je. Ostavim ga na miru. On uđe u sobu i uzme knjigu. Znam da se tada prisjeća onoga što se zbilo. Kada ostavi knjigu i uzme da rješava ukršene riječi, e, tada je ljutina dostigla vrhunac. Ja ćutim, i stavim džezvu za kafu. Pošto riješi ukrštene riječi, podignem glavu i upita: “Dragice, je li gotova kafa?”. Tek tada zajedno razgovaramo o onome što ga je naljutilo – sa ponosom je pričala Petrovićeva i dodala da je glumcu porodica uvijek bila najvažnija.
– Moj muž je u špici estradne umjetnosti, ali porodicu nikada nije zaboravio. Malo smo zajedno, jer Čkalja uvijek mora nekuda da ide. Biti uz njega i teško je, i opet lako. Ne tražimo u porodici zabavljača, pa se i njegovoj duhovnosti mnogo manje smijemo od Čkaljinih obožavaoca – ispričala je svojevremeno ona o životu sa glumcem, koji je preminuo 2003. godine.
Blic.rs