Biti tata za mene kao osobu jedna je od najbitnijih stvari koje su mi se desile.
Kada me je moj anđeo prvi put pogledao, znao sam da je to to. I da će ta mala štruca hljeba biti moja životna inspiracija, moja borba i moja jedina slaba tačka.
Vidjevši te oči dala mi je odgovore na sva pitanja koja sam postavljao samom sebi u momentima kada sam saznao da ću postati tata. Imao sam nepune 24 godine, mlad i neiživljen, ali sasvim zreo da shvatim da je to malo stvorenje koje treba da stigne u moj život nešto najvažnije i najozbiljnije što ću stvoriti za svog životnog vijeka. Vrijeme je prolazilo, a ja sam živio i disao samo za nju. Mog malog anđela koja je jedina osoba za koju bih dao svoj život. Bez ikakvog razmišljanja.
Međutim, stvari u životu ne idu uvijek onako smo mislili. Njena majka i ja više nismo mogli zajedno i došlo je do razvoda. Šta sada? Kako to reći njoj? Nije više mala beba. Zna ona sve. Već joj je sedam godina.
Slušala je svađe i zna da mama i tata imaju problem. Zbog nje se i razvodimo, jer ne želim da ona to trpi, a mi roditelji često zaboravljamo da baš oni, naša djeca, najviše ispaštaju u procesu prije i poslije razvoda braka. Zaouzeo sam stav da ću nju po svaku cijenu zaštititi, jer je to moja obaveza, mene kao njenog oca.
Reći Njoj da mama i tata više neće biti zajedno bila je najteža stvar koju sam morao da uradim u svom životu. Sjećam se toga dana, vozili smo se u autu i pričali neobavezno. Jedva sam držao volan koliko su mi dlanovi bili znojni. Progutao sam knedlu i pokušao da nađem prvu pravu riječ. Gledala me je onim svojim predivnim plavim očima i očekivala da kažem nešto lijepo. Ali, ja to nisam imao za nju, imao sam tužnu vijest.
U momentu kada sam joj rekao da više ne nećemo živjeti zajedno, da se tata seli, nastao je muk, a onda najbolniji krik koji sam ikada čuo od svoje malene. Duša mi se cijepala na komade i sada kada pišem ovo ne mogu da kontrolišem suze. Da li je moguće da sam svoje dijete tako povrijedio i nanio joj toliku bol?
Proklinjao sam i sebe i svoju suprugu zbog svega što smo uradili. Ali isto tako znao sam da je ovo ipak bolje, koliko god bolno bilo, bolje je za nju da ima dva normalna roditelja nego dva sluđena. Pokušao sam da joj objasnim da tata ne ide nikuda i da sam tu uvijek za nju. Ali to tada nije dopiralo do nje.
Došao je dan mog odlaska iz kuće. Pokupio sam svoje stvari, poljubio malenu i pokušao tada, po prvi put, da sakrijem suzu. Nisam želio da vidi da plačem. Okrenuo sam se i izašao. U autu su suze krenule kao rijeka. Nisam mogao da prestanem. Nisam plakao zbog sebe, supruge, braka, plakao sam zbog nje. Ali život mora da ide dalje.
Prvo jutro probudio sam se u stanu gdje živim. Bila je stravična tišina. Ja sam sjedim na krevetu, nigdje nikog. Vidim na momente moju malenu kako leži na krevetu, krenem rukom i ništa. Nema je. Nije tu.
Tada sam odlučio da ma koja cijena bila moram se nastaviti boriti i iskorsititi svaki momenat da budem sa njom. Zaista mi nisu jasni očevi koji ne provode vrijem sa svojom djecom nakon razvoda. Ja ne mogu. Jedva čekam taj petak kada ću je ponovo vidjeti i ponovo osjećati sreću i zadovoljstvo.
Biti tata nakon razvoda nije nimalo lako. Na momente morate da balansirate i da pazite šta ćete reći. Morate davati odgovore na pitanja na koja često i nemate baš pravi odgovor i morate da budete dostupni uvijek.
Pokušavam sa svojom bivšom suprugom i dalje da ostanemo dosljedni u odgoju naše male curice jer to je jedino ispravno. Dijete ne smije da bude rastrzano između roditelja. Oboje moraju da imaju isti stav prema tom djetetu i da ga pripremaju za život.
Ja, kao otac, zaista se trudim da svaki provedeni trenutak bude za pamćenje i da ona bude sretna. Iako smo jako slični, osjećam u nekim stavovima uticaj njene majke, ali ne protivim se tome. Ne želim da umanjujem njenu ulogu u životu našeg malog anđela, ali isto tako neću dozvoliti da moja bivša supruga svoje lične frustracije liječi preko nje, kao ni ja svoje.
Kada je u pitanju žensko dijete, jako je teško biti tata i u normalnim okolnostima, a kamoli kada ste razvedeni. Svaki potez se mora precizno kalkulisati, jedino što se ne treba kalkulisati jeste ljubav koju pružate tom djetetu.
Moj čitav novi život je fokusiran na nju. Nekada kada budem imao nekog novog u životu, moraće prvenstveno da prihvati nju, mog malog anđela. Jer ona mi je najbitnija žena u životu i tako će biti dok god dišem.
Drago mi je da sam osjetio očinstvo i ponosim se svakim novim danom koji je iza mene, jer ga smatram školom koja me uči kako da budem bolji otac, čovjek, a nekada možda ponovo i suprug.
Izvor: Vuk samotnjak