Bila sam sama gotovo tri godine kada je Kris, gotovo bukvalno, uplovio u moj život. Stajala sam na pristaništu u Sidneju čekajući trajekt, kada je brod pun momaka koji su slavili momačko veče, pristao, a Kris sišao sa njega.
On je bio sve što sam željela od partnera – visok, atletske građe, preplanulog tena i stalno nasmijan. Kada je prišao da uzme moj broj, jedva sam uspjela da ga ukucam dovoljno brzo u njegov telefon.
Vihorska romansa
Poslao mi je poruku kasnije tog popodneva i odmah sutradan smo se našli na doručku, na Bondi plaži. Od tada smo bili nerazdvojni. Odveo me je nakon dvije sedmice u dolinu Hanter u Australiji, kako bih upoznala njegove roditelje, a tri mjeseca poslije se preselio u moj stan.
Sve je bilo savršeno, tako da sam bila presrećna kada me je zaprosio, gotovo godinu dana od prvog susreta.
Istog trena smo, puni entuzijazma, počeli planirati naše vjenčanje, koje se trebalo održati narednog avgusta – za samo devet mjeseci.
Veliki dan
Nije prošao ni tren, a već je bio dan vjenčanja. Poljubila sam Krisa, dok je sjedao u auto i išao u hotel da se sprema sa djeverima, i uputila sam se nazad u stan, kako bih pripremila sve za dolazak šminkera, koji se trebao pojaviti svaki sekund.
Kada sam se popela do stana, ispod ulaznih vrata sam zatekla presavijeni komad papira.
Mislila sam da je to još jedan reklamni letak za parno pranje tepiha ili šetanje pasa, međutim, taj komad papira mi je zauvijek promijenio život.
Bila je to rukom napisana poruka
Još uvijek ne znam ko ju je napisao, ali bih željela da mu mogu zahvaliti. Spasio me je od mnogo bola.
U poruci je pisalo da bih trebala da potražim određeno ime na Fejsbuku, te da bih u tom slučaju mogla razmotriti odluku o vjenčanju.
Tog trenutka je jedan dio mene znao da neću hodati do oltara taj dan.
Zgrabila sam svoj laptop i ukucala ime. Pronašla sam profil čovjeka kog nisam znala, ali koji je izgledao veoma poznato. To je bio Kris. Ne samo da je imao suprugu (ispostavilo se da su razvedeni, ali ipak) za koju uopšte nisam znala, već je sa njom imao troje djece, a najmlađe je još uvijek bilo beba. Kasnije sam saznala da je najmlađe dijete bilo rođeno samo tri sedmice nakon što smo se vjerili.
Nisam znala šta da radim
Srećom, moj najbolji prijatelj i kuma su stigli tog časa, a djeveruše odmah za njima. Sati koji su uslijedili su bili mutni. Nazvala sam roditelje da im kažem da vjenčanja neće biti.
Moja majka se uputila u crkvu kako bi ljudima rekla da se vrate kućama. Svega 25 minuta prije vjenčanja me pozvala da kaže kako smo zaboravili da saopštimo veliku vijest veoma važnoj osobi – Krisu.
Ja to nisam mogla učiniti. Na kraju, moj tata je pronašao sveštenika koji je prenio vijest. Kris me nakon toga nazvao 500 puta, ali nisam odgovarala. Promijenila sam brave od stana, a tata je odnio Krisove stvari kod njegovog brata.
Trebale su mi tri nedelje da se konačno suočim s njim
Našla sam se sa Krisom na kafi, uz pratnju najboljeg prijatelja, koji mi je bio moralna podrška. Iznenađujuće, ali ništa nije negirao. Samo je rekao da je čekao ”pravi trenutak” da mi ispriča o svojoj komplikovanoj porodičnoj situaciji, ali se taj trenutak nikada nije stvorio.
Rekao je da je bio previše zabrinut da će me izgubiti i da je mislio da se nikada ne bih zabavljala sa njim da sam znala to u startu. Vjerovatno je u pravu, ali to ne opravdava ništa.
Izgledao je bezosjećajno tokom čitavog sastanka, a većinu je proveo kuckajući na telefon. Shvatila sam i zašto kada je njegova nova djevojka počela objavljivati njihove zajedničke fotografije na Instagramu.
Ona je sada trudna, ta nova djevojka. Ne znam da li zna išta o Krisovoj prošlosti, ali se za njeno dobro nadam da zna. Ipak, nešto mi govori da ona ne zna ništa. Iako ne znam da li ću se ikada oporaviti od toga što se desilo, svakog dana zahvaljujem Bogu da se sve raspalo prije nego što smo dobili djecu, uzeli hipoteku ili stvorili neke druge veze koje je teže raskinuti.
Izvor: Lola magazin