Kadidža sada ima 18, godinu dana je starija od rata u Afganistanu i već je bila udata tri puta – za trojicu braće.
Jedan je bio talibanski pobunjenik koga su ubili američki marinci. Drugi je bio policajac koji je poginuo u borbi protiv talibana. Treći prevodilac za marince koga sada progone talibani i hoće da ubiju i njega i njegovog sina.
Kadidžina priča i priča trojice braće za koju se udala je priča o ratu i tradiciji tako tragično tipičnoj u Afganistanu. Ona obuhvata svu surovost avganistanskog rata u njegovoj najnasilnijoj tački, južnom talibanskom uporištu provincije Helmand, talibanskom uporištu gdje su mnoge porodice rastrzane lojalnošću prema vladi ili pobunjenicima.
Ovo je takođe priča o ženi u društvu koje se bori sa nedostatkom izbora u životu. Paštunsko društvo smatra da je dužnost braće da se ožene udovicama svoje braće – a udovice nemaju mnogo izbora osim da se pokore ili da ostanu bez djece i doma.
Kadidžino putovanje počelo je u seoskoj oblasti Mardža koja je nekada bila najveći uspjeh marinaca, a sada je svjestan neuspjeh avganistanske vlade. Farmeri su tamo mahom gajili mak za opijum i redovno plaćali porez talibanima.
Čak i prije nego što je rođena, Kadidža je bila vjerena za svog brata od strica Ziju Ćul Haka. Njihovi očevi su živjeli blizu jedan drugog u Mardži. Kada je imala šest godina, Kadidža koja se poput većine Avganistanki iz ruralnih oblasti predstavlja samo jednim imenom, udala se za Haka, koji je 15 godina stariji od nje – iako njihov brak nije trebalo da se konzumira dok ona ne napuni 11 godina ili uđe u pubertet, šta se prvo desi, rekla je porodica. Dječji brakovi su nezakoniti u Afganistanu, ali se tolerišu.
Prije nego što se to dogodilo, 2010. su američke snage pogodile obližnju kuću gdje su se navodno krili talibani. Šrapnel je ubio osmogodišnju sestru njenog muža, Faridu. Mardža je tada bila uporište talibana i marinci su bili odlučni da ih unište. Tih dana, u vazdušnim napadima je nastradao rekordan broj civila i bijes javnosti je bio ogroman.
Poslije napada, Hak se pridružio talibanima. “Isprali su mu mozak”, rekao je najmlađi Hakov brat Šamsula Šamsudin (19). “Prvo su ga natjerali da im se pridruži, a onda su ga ubijedili.”
S vremena na vrijeme, njihov brat taliban bi dolazio u posjetu. Ali je situacija postajala sve teža sa sve većim brojem marinaca u Mardži.
Godinu dana nisu čuli ni riječ od Kadidžinog supruga sve dok jedne noći talibani nisu donijeli njegovo tijelo u pokrovu – rame mu je bilo raznijeto mecima, a to je bila samo jedna od brojnih povreda – i predali ga porodici.
Kadidža je postala udovica sa 10 godina.
Dvojica Hakove braće su postali policajci, jer je plata bila dobra, a u to vrijeme nije bilo mnogo poslova na raspolaganju.
Kadidža se udala za jednog od njih: Hakovog starijeg brata Aminulaha. Bila je to odluka njenog oca: ona se nije ništa pitala. Aminulah (22) je bio poznat kao borac u policiji, kaže njegova porodica. “Mogao je da izađe na kraj sa svakim oružjem i talibani su ga se bojali”, kaže Šamsudin.
Kadidža je isto tako puna riječi hvale o Aminulahu. “Obećao mi je da ću moći da skinem burku kad on dođe kući, da će mi donijeti lijepu odjeću i da ću imati dobar život”, rekla je ona. “Bio je dobar čovjek i dobar muž.”
Bio je isto tako žestoko posvećen vladi, za razliku od svog brata talibana, dodala je Kadidža. “Govorio bi: ‘Nikada im neću prepustiti zemlju, dokle god ima krvi u mom tijelu, boriću se protiv njih.’ Kad god bi otišao, gledala sam vrata i čekala ga da se vrati.”
Bila je trudna sa njihovom kćerkom kada se Aminulah nije vratio 2014. Ubila ga je bomba na putu. Talibani su bili oduševljeni, kaže Šamsudin, i zaklali su ovcu kako bi to proslavili, proslijedivši meso u njihov kvart u Mardži.
“Izgubila sam ga i pitala sam se šta će se sad dogoditi sa mnom. Ali bila je to božija odluka i ja se tu ne pitam”, rekla je ona.
Šamsudin je ispričao da je porodica pobjegla iz Mardže i preselila se u Laškar Gah. Sa 14, Kadidža je rodila kćerku Rokiju. Pošto je sačekala obavezna četiri mjeseca i 10 dana poslije smrti Aminulaha, koje propisuje Kuran, udala se za Šamsudina 2015.
Šamsudin, koji je engleski naučio od američkih vojnika, radio je kao prevodilac za marince. Taj posao se završio kada su marinci napustili Afganistan, 2013. godine. Danas, Šamsudin zaradi pet dolara dnevno vozeći rikšu.
Kadidža i Šamsudin imaju jednogodišnjeg sina Sajeda Ramana. Talibani imaju Šamsudinov broj i često ga zovu. “Kažu da će me ubiti i da će ubiti Sajeda Ramana.”
Kadiža i Šamsudin otvoreno govore o svojim razočaranjima iako ne pokazuju nikakvu ogorčenost jedno prema drugom.
“Moja supruga je veoma snažna. Neka slabija osoba ne bi preživjela to što je ona preživjela”, kaže Šamsudin. “Ne očekuje mnogo od mene; finansijski ne mogu mnogo da joj pružim, samo lijepu riječ i lijepo ponašanje. Iako mislim da muškarci treba da tuku žene kada ih ne slušaju, ja nikada nisam morao da je bijem. Mislim da je poštujem još više zbog braće.”
Kaže da je ženidba udovicom svog brata bila tužna odgovornost. “Kada je pogledate, uvijek vidite svog brata.”
To je tuga i za Kadidžu. “Nekada sam imala snove, ali ne mogu da pričam o snovima ni sa kim jer sam žena”, kaže. “Nekada sam željela da idem u školu i da budem obrazovana, samostalna žena, ali u mojoj kulturi to nije moguće. Sada mi je najveći san da mi ovog muža ne ubiju talibani. Molim Boga da ga zaštiti.”
Kadidžino srce zauvijek pripada Aminulahu. “Niko me nije poljubio osim njega”, kaže. “Sada, ja mogu da ljubim samo sina.” Kada razmišlja o Aminulahu, teško joj je da diše, kaže. “Plačem kad sam sama.”
Izvor: Lola magazin
