Draga Sanja,
Znam da je psihijatar rekao da ne bi trebalo da kontaktiramo jedan duži period za vrijeme „hlađenja“ od veze, ali ja ne mogu više da čekam.
Onoga dana kada si otišla, zakleo sam se da nikada više neću razgovarati sa tobom, ali to je bio samo mali povrijeđeni čovjek u meni.
Svejedno, nisam mislio da ću ja biti onaj koji će prvi ponovo uspostaviti kontakt. U mojim snovima, uvijek si ti bila ta koja mi se vraćala na koljenima. Mislim da je to bilo potrebno mom povrijeđenom ponosu. Sada vidim da je baš taj ponos kriv za mnoge loše stvari koje su mi se desile. Ne mogu više da se pretvaram da mi ne nedostaješ. Više me nije briga kako će ti zvučati ovo što sada pišem. Više mi nije važno da li ćeš zaboraviti da mi se javiš. Vrijeme je da pustimo da naša srca govore glasnije od boli koju osjećamo.
A moje srce sada kaže: „Nijedna nije kao ti, Sanja. Tražim te u očima i grudima svake žene koju vidim, ali nijedna ti nije ni blizu.“
Prije dvije sedmice sam u kafiću upoznao jednu djevojku i doveo sam je kući. Ovo ti ne govorim da bih te povrijedio, već da ti pokažem koliko su velika moja osjećanja. Bila je mlada, oko 19 godina, sa tijelom kakvo samo mladost i 10 godina treninga mogu da izvajaju. Jednostavno savršeno tijelo. Grudi i zadnjica iz snova. Bukvalno, san svakog muškarca!
Sjedimo tako na trosjedu u dnevnoj sobi i od ove ljepotice dobijam najbolje pušenje u životu, kad mi kroz glavu prođe jedna misao. Pogledaj ove stvari koje su nam važne u životu. Sve je tako površno. Šta nekome uopšte znači savršeno tijelo? Čini li to nekoga boljim ljubavnikom? Dobro, u ovom konkretnom slučaju da, ali me razumiješ šta želim da kažem. Čini li ovakvo tijelo nekoga boljom osobom? Ima li bolje srce od moje umjereno privlačne Sanje? Sumnjam. Nikada nisam ovako gledao na stvari. Ne znam, možda sam za ovo vrijeme koje smo razdvojeni i malo sazreo.
Kada sam prosuo pola krigle „organskog jogurta“ u njeno grlo, uhvatih sebe kako razmišljam: „Zašto se osjećam ovako iscijeđeno i prazno?“ Nije riječ o njenoj pušačkoj tehnici, već o nečem drugom. Neki osjećaj gubitka kojeg ne mogu da se oslobodim. I tada mi je sinulo. Osjećao sam se prazno zato što ti nisi bila tu da gledaš. Znaš na šta mislim, zar ne? Ništa nije isto bez tebe, Sanja. Počeo sam da ludim poslije tebe. I sve što radim podsjeća me na tebe.
Sjećaš li se Kaće, one samohrane majke koju smo upoznali na odmoru prošle godine? Svratila je kod mene prošle sedmice sa tanjirom lazanja. Reče mi da sigurno ne jedem kako treba jer nema žene u kući. Nisam odmah shvatio šta je mislila, ali za sada nije ni važno. Uglavnom, popili smo po nekoliko čaša vina i, ni pet ni šest, nategli smo se kao zečevi u našoj staroj spavaćoj sobi. I ova stara koka zna apsolutno svaki mogući trik koji možeš da zamisliš. Moram da kažem da je spremna da u krevetu uradi sve što od nje zatražiš, potpuno neopterećena viškom kilograma, karijerom ili djecom koju sam mogao da čujem dok je ona vrištala zbog višestrukog orgazma. Odjednom je stala, uzela ono staro ogledalo tvoje babe i stavila ga na zid naspram nas kako bismo mogli da se gledamo. I cijela ova scena mi je bila nevjerovatno seksi sve dok se nisam sjetio da nama dvoma nikada nije ni palo na pamet da uradimo ovako nešto.
Prošle subote, kod mene je bila tvoja sestra da mi donese primjerak zabrane prilaska. Iako je još uvijek dijete, Viki je jedna razumna osoba koja je bila uz mene sve ovo vrijeme dok mi je bilo teško. Davala mi je mnogo dobre savjete u vezi tebe i žena uopšte. I najvažnije, navija je da se vratimo jedno drugom.
I tako, pili smo koktele u kadi i sjećali smo se nekih srećnih vremena. Razmišljam: „Bože, sa mnom u kadi sjedi potpuno gola 18-godišnja klinka koja ima isti DNK kao moja bivša žena i u misli mi naviru sjećanja na tebe kada si bila u njenim godinama.“ I to me ispuni tugom. Sa druge strane, pokazalo se da je Viki, za razliku od tebe, sasvim voljna za analnu akciju, što me je podsjetilo na sve one godine provedene u ubjeđivanju da i mi probamo analni seks. Ipak, vidiš li i da dok probijam nevini kolačić tvoje sestre, mislim samo na tebe?
Znaš da je ovo istina, Sanja. Siguran sam da duboko u svom srcu ovo mnogo dobro znaš. Zar ne bismo mogli da počnemo iz početka? Da zaboravimo sve loše stvari koje su nam se desile i da iznova gradimo vezu? Vjerujem da možemo. Ako i ti misliš isto, molim te, javi mi.
Ako misliš da nema šanse, molim te da mi bar kažeš gdje si sakrila j*beni daljinski?!
S ljubavlju,
Todor
