Dovoljno podataka da već nakon nekoliko sati, a u momentu kad i sama idem da vidim o čemu se radi, ima više od pola miliona pregleda.
Naziva “Tutorijal” pomislim, naivno, da će mi se ukazati neki poučan prijedlog kako uraditi nešto, al ubrzo shvatim da je to još samo jedna od Severina pjesama i onda se, pred kraj, šokiram kad ugledam dječaka. Ima kratke pjevačke izlete, divno pjeva i sve bi, možda, bilo u redu da Severina prije toga nije nekoliko minuta pjevala o seksu i alkoholu.
“A ja bi’ pila, ja bi’ pila
Sto promila, noćima bi’ lila
Ne bi’ krila s kim bi bila
Jer za ljubav trebam tutorial…”
To je dio te pjesme, koju ipak ovdje nećete moći poslušati. Na to sve ovo dijete ima da kaže:
“A ja pojma, pojma nemam
Ma sta je to ljubav, pojma nemam
Pojma, pojma nemam
Ma sta je to ljubav, pojma nemam
Naj, naj, naj, naj, naj…”
Kao najprizemnije ljudsko biće postavljam sebi pitanje – šta to dijete radi u takvom okruženju?! Uopšte ne želim da komentarišem kakva je Severina, kakva je pjevačica, treba li je slušati i kakvi su oni koji to čine, niti je to sad bitno. Zapravo, to sad nije najbitnije.
Prvo sam išla da saznam ko je taj dječak, jer zaista ne znam. Ljuba Stanković, koji je oduševio svojim nastupima u „Pinkovim zvezdicama“, sa svega pet godina. Nije sad najbitnije ni koja je poenta takvih takmičenja, ni da li se slažem da na taj način treba da promovišemo pjevačke ili bilo koje druge sposobnosti svoje djece. Ovaj dječak stvarno prekrasno pjeva, neosporno je veliki muzički talenat i da ne bi čudilo da izgradi zavidnu karijeru. Ali, zar je dio tog zaloga, ta jedna stepenica do toga pjesma u kojoj bi se neko noćima opijao i neko s nekim bio u kolima i onda tu pustimo dječaka koji – tepa.
Da, prvo nisam razumjela šta dijete uopšte kaže, pa onda shvatim da on neke riječi nepravilno izgovara, da tepa, da je dijete koje je toliko malo da ni to ne umije. I da je taj detalj, jel, trebalo da bude posebna bravura u toj pjesmi. Kakav crni začin može nakon alkohlisanja i safatavanja, i ta riječ ima u pjesmi, biti dječiji glas koji kaže da nema pojma sta je to ljubav?!
Na ovu temu imam samo nekoliko pitanja:
Da li će ovo iko ikome da prijavi?
Da li je dotična umjetnica razmišljala u kakve je shvrhe iskoristila jedno maloljetno dijete?
Šta pametno o tome da to dozvole ima da kažu njegovi roditelji?
Postoje li ikakve stručne službe koje mogu da reaguju u ovakvim situacijama?
Postoji li iko da stane u kraj nečemu ovakvom?
Šta ovim poručujemo našoj djeci?
Koja je cijena slave?
Da li je zaista sve u novcu?
Na sva ova pitanja otprilike znam i odgovore, ali uvijek ostaje nada da može i drugačije. Da je ovo dijete trebalo odvesti logopedu. Da nije sve umjetnost. Da nam je prijeko potreban Muzički tobogan. Da su nam potrebna savjetovališta gdje ćemo moći malo i učiti kako da budemo što bolji roditelji. Da nam ponekad treba ugasiti internet. Da djeca nisu reklamni materijal koji prodaje robu. Da službe treba da se posvete svom poslu – da uče, podučavaju, usmjeravaju, prosvjetljavaju. Da jedna pjesma može imati mnogo više štete nego koristi, i dugoročno gledano.
I da nam je previše hljeba i igara.
Piše: Jelena Pralica
Izvor: lolamagazin