Tragična smrt Savite Halapanavar je 2012. godine potresla cijeli svijet i pokrenula Irsku da 25. maja 2018. glasa za legalizaciju abortusa
I dok su svi pričali o referendumu u Irskoj, korisnica društvene mreže Imgur “Neželjena žena” (TheUnwantedWoman) je odlučila da podijeli sa javnošći svoju priču i objasni kako abortusi ustvari mijenjaju ljudske živote.
Njena priča počinje citiranjem svih onih koji kao argument stalno koriste rečenicu: “Ali, mislite na nerođeno dijete!” Svima njima “Neželjena žena” je bila voljna da pokaže drugačije viđenje stvari – viđenje djece koja se u svojim porodicama osjećaju neželjeno. I ona sama je izjavila da je često željela da je njenoj majci bilo dozvoljeno da abortira.
Nakon što je podijelila priču sa svijetom judi su je počeli ohrabrivati i podržavati referendum u Irskoj. Njen tekst prenosimo u potpunosti.
Čujete ljude kako kažu: “Ali, mislite na nerođeno dijete!” – e , pa ja želim da vam ponudim drugačije viđenje stvari. Ja sam to dijete. Ja sam bila neželjena i to je bilo očigledno. Rođena sam dvije sedmice prije vremena zato što je moj otac tukao moju majku. Prevario ju je i ostala je sama pred porođaj. Djed i baka su mi davali odjeću i neko vrijeme sam bila kod mamine porodice. Moja baka je bila alkoholičarka, a djed nasilnik.
Većina ljudi se ne sjeća svog ranog djetinjstva, ali ja imam sporadične uspomene sa savršenim detaljima na vrijeme kada sam imala dvije godine. Svaka od njih je bila vezana za intenzivni strah od oca i majke. Uživali su u tome da me muče, povređuju i često su se smijali tome.
Kada sam imala sedam godina dodirivao me je porodični prijatelj, bilo mi je dopušteno da budem sama s njim. Postoje stvari koje je moj otac uradio, a nije smio. Pokušala sam da kažem majci, ali ona bi zbog toga vikala na mene. On je posvećivao previše pažnje meni, a ne njoj.
Nisam imala prijatelje, majka me je premještala u šest različitih škola kako bi bila sigurna da ih nemam. To je bio najbolji način da se sačuvaju porodične tajne, niko nije primjećivao dijete koje nikad ne govori. Kad nemate prijatelje niko ne primjećuje modrice sakrivene ispod rolki i dugih rukava.
Moje začeće je bila savršena oluja. Majka sa bipolarnim poremećajem i narcisizmom. Otac sa šizofrenijom. Ja patim od poremećaja bipolarnog i autističnog spektra.
Razveli su se kad sam imala 12 godina. Ostala sam sama s majkom i, iskreno, stvari su postale još gore. Bila je zlobna i mučila me je toliko da ni dan danas ne znam da li sam potpuno normalna. Mučila me je svaki dan ili sam možda nešto uradila, kao da sam je krivo pogledala, i onda cijelu sedmicu nije pričala sa mnom.
Zbog svega ovoga biste pomislili da joj je to bio prvi put da ima dijete. Pa, imala je jedno 20 godina prije nego što je rodila mene. Silovali su je kada je imali 16 godina i prisilili su je da rodi moju sestru. Zlostavljala ju je isto kao i mene, a onda je prekinula kontakt i nikada više o njoj nije govorila. Do svoje 16. godine nisam ni znala da imam sestru, a onda se ona odjednom pojavila. Naša majka je i dalje bila jednako loša tako da je ona opet otišla. Htjela je da mi pomogne, ali je i sama imala problema, patila je od bipolarnog poremećaja. Ima troje djece, dvoje su joj oduzeli, a jedno su joj uzeli odmah nakon porođaja. I njena najstarija kćerka pati od bipolarnog poremećaja.
Ja odbijam da nastavim krug zlostavljanja.
Ja odbijam da nastavim liniju mentalne bolesti.
Imam 27 godina, ali ne mogu podvezati jajnike prije nego što rodim dijete i muž mi to treba dozvoliti. Kao da sam životinja za oplodnju sa kojom je završio. Morala sam da se borim kako bih dobila spiralu. Čak i tada su šanse za neuspjeh 0.02%. Dođavola, podvezivanje jajnika je još gore – 0.05%. Tu su šanse pet u 1.000 i to nije dobro. Ako zatrudnim, pobaciću. Više od pet godina sam u zdravoj vezi. To nije kontracepcija, to imam sa svojom IUD spiralom.
Čujete ljude kako kažu: “Ali, mislite na nerođeno dijete!” – e, pa ja sam tu i da je postojao izbor za moju majku voljela bih da me nikad nije rodila. Jednostavno, ne bih postojala i sva bol i muka se ne bi desili. Slomljena sam na osnovnom nivou. Ja sam odliv od društva i primam invalidninu. Vaši doprinosi mi omogućavaju da preživim. Urađena su istraživanja i mnogo nas neželjene djece je ispalo na isti način. Možete reći: “Ali, ja nisam!! #nisusvi!” Tako rade statistike, vi ste ti koji ste preživjeli i to ne negira mnoge od nas koji nismo.
