Nađa je promijenila tok historije pošto je za vježbu na dvovisinskom razboju na Olimpijskim igrama 1976. prva u historiji gimnastike dobila najveću ocjenu 10.
Danas je vjerovatno pamte vaše mame i tate, vi ste možda čuli njeno ime u prolazu. Nađa je bila klinka za koju su navijali i oni koji nisu iz njene rodne Rumunije. Osim nevjerovatnih sportskih rezultata po kojima je ostala upamćena, ova mršavica s gustim obrvama je imala zaista nevjerovatnu sudbinu koju bi preživjeli samo najjači.
Trenirala je osam sati svakoga dana
Rođena je u malom gradu u komunističkoj Rumuniji 1961. Otac joj je bio mehaničar, majka domaćica, imala je mlađeg brata. Nađa je rasla u srećnom i zdravom okruženju. Majka je kao djevojčicu upisala na gimnastiku. Do šeste godine već je razvila veliku strast prema sportu. Već tada je znala šta će biti kad poraste.
Zvijezda je rođena
Imala je 14 godina kada je na Olimpijskim igrama prva u historiji gimnastike dobila najveću ocjenu 10. Iz Montreala je otišla s tri zlatne medalje.
Poslije trijumfa se vratila u Rumuniju vjerujući da će nastaviti običan i tih život s porodicom, ali svijet je od nje napravio zvijezdu. Svi svjetski mediji su pisali o Nađi, a rumunska vlada je nju i njenu porodicu nagradila jednomesečnim odmorom i novim automobilom.
Pokušaj samoubistva
Tada su stvari krenule nizbrdo. Roditelji su joj se razveli, a Nađa je bila razočarana i usamljena, bježala je u gimnastičku salu da bi zaboravila na probleme. Onda je saznala još goru vijest – rumunska vlada je primoravala da ostavi svog trenera Belu i da počne da radi sa stručnjakom po njihovom izboru. Tada je pomislila da nema izlaza, izolovala se i vjerovala je da jedino rješenje samoubistvo. Popila je izbjeljivač za veš, srećom- pronašli su je na vrijeme i odveli u bolnicu gdje se potpuno oporavila.
Život joj ni tada nije udijelio dobre karte.
Godine 1980. se takmičila na Olimpijskim igrama u Moskvi. Poslije svih problema nije bila u uobičajenoj formi. Osvojila je dva zlata i dva srebra, ali nije bila zadovoljna sobom.
U vrijeme Olimpijade, tenzija između Rusa i Rumuna je bila na vrhuncu, a mnogi rumunski treneri su sumnjali u fer suđenje sudija. Zbog toga je Nađin trener Bela javno izrazio nezadovoljstvo, poslije čega je s porodicom pao u nemilost političara.
Rumunska vlada je shvatila da može da iskoristi Nađu, pa su 1981. organizovali “Nadia Tour” na kojoj je ona nastupala širom svijeta a fanovi su plaćali skupe ulaznice da bi je vidjeli. Vlada je zaradila 250.000 dolara od turneje, a Nađa je dobila 1.000 dolara.
Kada je s timom otputovao u Ameriku, njen trener Bela je tražio azil za sebe i porodicu. Nađa je bila preneražena kada je shvatila da je omiljeni trener i najbolji prijatelj napustio i vratila se sama u Rumuniju.
Rumunska tortura
Ovaj događaj je bio velika opomena za Rumune. Nađa im je i dalje trebala kao figura za naslovne strane i nisu smjeli da rizikuju da je izgube. Zato su joj zabranili da napušta zemlju, prisluškivali su joj telefon, otvarali poštu i pratili je gdje god je išla. Pričalo se da je maltretirao i zalostavljao sin Čaušeskua – Niku.
Sve to je nije spriječilo da upozna Konstantina Panaita. Na jednom takmičenju ga je srela i on joj je rekao da je i sam prebjegao iz Rumunije. Ponudio joj je pomoć u bjekstvu. Iako ga nije poznavala, jedino što je željela je da promijeni život i pobjegne iz zemlje. Zato je pristala.
Bjekstvo kao u filmu
Nekoliko sedmica kasnije sa još pet bjegunaca je prateći Panaitove instrukcije preplivala Dunav i hodala kilometrima da bi došla do mađarske granice. Zahvaljujući tome što je bila poznata, primili su je u Mađarsku, a onda joj dozvolili da uđe u Austriju gdje se našla s Panaitom. Zajedno su otišli u američku ambasadu gdje joj je ponuđen politički azil i karta u jednom pravcu za Njujork.
U Americi je imala dosta ljudi – trenera Belu, još neke Rumune koji su pobjegli, prijatelja gimnastičara Barta Konera, ali kad god je neko pokušao da je kontaktira, sve je išlo preko Panaita. Nikada joj nije prosljeđivao pozive i nije nikome dozvoljavao da priča s Nađom. Imala je samo njega.
Talac
Uprkos tome je imala javne nastupe, Panait je uvijek bio s njom. Bio je oženjen, a ljudi su pričali da su on i Nađa u vezi. Nađa je na ove glasine uvijek odgovarala isto: “To je tajna.” Tu rečenicu je morala da izgovara jer je Panait držao kao taoca.
Poslije mjeseci takvog života Nađa je uspjela da se povjeri dobrom prijatelju koji je priprijetio Panaitu. On se uplašio policije i pobjegao sa cijelom Nađinom ušteđevinom od 150.000 dolara. Ostala je švorc.
Ljubavna priča
Polako je počela da se vraća u život i tada se sjetila starog znanca Barta Konera, s kojim se mnogo smijala i zbližila još na Olimpijadi u Montrealu. Pozvala ga je telefonom i njihovi telefonski razgovori su se nastavili godinu i po dana. Bart je pozvao Nađu da se preseli kod njega u Oklahomu i predložio joj da zajedno otvore gimnastičarsku školu.
Počeli su da žive zajedno, započeli posao i to je ujedno bio najsrećniji period u životu Nađe Komaneči. Vjenčali su se u Rumuniji 1996. jer ona je htjela da se uda u rodnoj zemlji.
Nađa i Bart su paralelno sa školom gimnastike započeli nekoliko zajedničkih biznisa, a ona se često druži i sa holivudskim glumcima, a Kejti Holms joj je dobra prijateljica.
Godine 2006. Nađa je u 45. godini rodila prvo dijete, sina Dilana.
Uprkos padovima i uspjesima Nađa je uspjela da zaradi bogatstvo. Njena imovina je procijenjena na 10 miliona dolara. Danas ima 56 godina i živi punim plućima.
Izvor: Noizz.rs
