Svim svekrvama: prošlim, sadašnjim, budućim! Ja ću biti svekrva, ovo važi i za mene!
Sklone ste davanju savjeta, koje vam niko nije tražio. Vi sve radite bolje, vi ste sve radile bolje! A i vi ste svoju djecu sebi rodile, i rađale. Ostavite sad nas na miru. Ja sam mama! Ja!
Učila sam ga na ruke, jer nisam mogla da gledam kako se previja od grčeva, a ja da se ponašam kao da MORA SAM S TIM DA SE IZBORI! Ma, je l’ tako?!!!
Spava sa nama, jer JA tako hoću! Kad ga nešto boli, on traži moju blizinu! Ne Vašu, već moju! I ja ću biti tu! Kad ga ništa ne boli, on je u svom krevetu. Ima faze kad hoće da spava na mojim grudima, ne na grudima Vašeg sina, nego na mojim. I ja sam tu. Propuzao je, jer je tako htio! Vaše dijete nije puzalo, ono je bilo napredno, moje nije tako napredno kao Vaše, i puzi.
Udari glavom, uzmem dah, i čekam. Ako zaplače skačem, ako ne, onda ništa. Volim ga najviše na svijetu i puno toga radim za njega, ali isto tako ne želim da bude mlakonja.
Imam dužnost prema ženskom rodu da očuvam i vaspitam ČOVJEKA koji će voditi računa o svojoj porodici i ženi; muškarca kog neće mrzjeti da bilo šta uradi za svoju ženu; kome će žena biti na prvom mjestu! Ja sam majka muškog djeteta i kažem – da, žena, sine treba da ti bude ispred majke!!! Ona će ti djecu rađati.
Vaše dijete je slušalo sve što kažete. Kad idete u goste pogledate ga u oči i pitate ga: “Kakav trebaš biti?”, a on odgovori: “K’O SVETAC”!!! To je bilo Vaše dijete. Mom ste više puta rekli da je ZOBAZAN (Bezobrazan) i ako ima 8.5 meseci.
Ali… danas je bio vrhunac. “Skloni tu kafu od njega (inače ovdje se radi o praznim, popijenim šoljicama kafe), vidiš da je tvrdoglav i ne sluša sta mu se priča!” Aaaaaaaa… pa ima 8.5 jebenih mjeseci (oprostite zbog psovke), šta treba da sluša!? Da je k’o Svetac! E, evo drugi put Vam govorim,
Vaše dijete je bilo savršena beba i savršeno dijete. Moje nije! To nije isto dijete, jer mu ni majka nije ista. Vi i ja nismo isto. Ja ću moje dijete učiti nekim drugim stvarima. Isto kao što sam Vašeg sina učila u 27 godina kako se mazi, kako se opušta, kako nema veze ako nešto nije uradio, kako je to što je napravio – savršeno, jer je uložio trud. Ja ga neću kritikovati kao što Vi, koji i dan-danas kritikujete svoje dijete. Kako kaže moja mama: “Nemoj mu davati da plače. Jer – što si ga rađala onda! Nego ga privij na grudi da osjeti da si tu.”
Tako ću i raditi! Ali sa granicama!
Izvor: žena.hr
