Sreća u nesreći je da nekada takvima ostaneš zahvalan za cijeli život. Izguraju te jer pripremaju mjesto za nekoga važnoga a na kraju im ne dođe niko. No u početku to nije ugodno iskustvo.
Biti izbačen i odbačen. Pitati se i tražiti gdje pripadaš. Kako god se osjećao, ne moli ih da te prime natrag, jer da im je do tebe stalo ne bi te tako odbacili, ne bi te tako ponizili.
Neki te ljudi izguraju iz svoga života. Nemoj napadati, nemoj drame stvarati i svetiti se. Život se pobrine za sve. Samo se priberi i pođi naprijed. Život je već bezbroj puta pokazao da kada se jedna vrata za tobom zalupe čeka te još niz drugih koje možeš iskušati. Oni koji su te odbacili saznat će prije ili kasnije kakvo je to iskustvo a ti ćeš do tada već imati druge ljude oko sebe, sređen život i bolju sutrašnjicu.
Možda ti neće reći da odeš ali će ti prijetiti, zlostavljati te, ponižavati te, ponašati se prema tebi kao da si neka njihova stvar. Imaj svoj dostojanstvo i znaj gdje je ona crta kada trebaš reći dosta. Ukoliko svoj mir ne staviš na listu svojih prioriteta ubrzo više nećeš razumijeti što se s tobom događa, počet ćeš o tome misliti kao o nekoj sudbini koja je neizbježna, prestat ćeš se boriti za sebe i pustiti stvari da idu kako idu.
Nikada ne smetni s uma svoju vrijednost, nije to neka imaginarna refleksija, to je stvarni život. Kada znaš svoju vrijednost onda ti neće biti bitno ko što govori jer ćeš u svakom trenutku znati odmaknuti se od tih koji siju negativnosti i potražiti drugo društvo. Zahvali im i pođi naprijed jer su te naučili da se ne zadovoljavaš mrvicama poštovanja već ideš onamo gdje će te cijeniti onoliko koliko vrijediš i prihvatiti te takvoga kakav jesi.
Autor: Mario Žuvela
