Mlada, uspješna i odlučna da ovo društvo mijenja na bolje. Ona je naša nova Super žena.
Predstavljamo vam Lejlu Halilović a o čemu smo razgovarale pročitajte dalje u tekstu.
U Bosni i Hercegovini svjesni smo kako je dosta mladih ljudi jako pasivno i jedino što ih vodi kroz život jeste želja za napuštanjem zemlje. Šta međutim Vas motivira da od najmlađih dana budete u aktivističkim vodama ovog društva?
- Volonterka i aktivistkinja sam od svoje dvanaeste godine, tako da je svaka nova godina, novi izazov, sa sobom donosila i nove izvore motivacije. No, postoji jedna nit, koja me jako vuče u sve ovo i koja je moj nepresušni izvor energije. To je trenutna situacija u našoj državi. Živimo u društvu u kojem su mladi žrtve svoje nesigurnosti. Razlog tome jeste taj, što mladi nisu prepoznati u društvu. Sama politika društva ih je okarakterisala kao pasivne, nezainteresovane, te se i samo društvo naviklo na činjenicu da mladi odlaze, pa taj problem potiskuju. Imam osjećaj da su čak i oni koji vode ovu državu, odnosno političari generalno, digli ruke od mladih i stvaranja nekih promjena koje bi mogle stvoriti bolje uslove za njih.
U našem sistemu vrijednosti, medijska pažnja je usmjerena na kič i šund, te politiku. Državni novac troši se na mnoge nepotrebne stvari, a onda nemamo novca za subvencioniranje sporta, umjetnosti, kulture, izuma mladih i perspektivnih ljudi, pa čak i djecu oboljelu od autizma što je jedan od skorijih primjera. Postoje i oni mladi ljudi koji se usude reći nešto više, mladi koji svojim djelima i svojim radom pokušavaju nešto promijeniti, no ne traje svačija motivacija jednako. Ti isti mladi ljudi se sami izgube u svemu što rade i više ne pronalaze svrhu, te im jedini put uspjeha postaje odlazak iz matične države. Ovo su samo neki od razloga koje mlade ljude tjeraju na pasivnost i odlazak, te upravo u svemu tome pronalazim motivaciju, jer istinski želim da Bosna i Hercegovina bude zemlja prilika. 
Da li ste ikada pomislili kako je “uzalud” sve što radite?
- Naravno da pomislim. Kroz razne organizacije čija sam članica, imam priliku učestvovati u mnogim aktivnostima koji za cilj imaju uključivanje mladih u proces donošenja odluke, jačanje lokalne zajednice, umrežavanje mladih i slično. I svaka ta aktivnosti sa sobom donosi neki vid medijske pažnje. Kada nakon takvih aktivnosti pogledam dnevnik, ili otvorim neki novinski portal, baš je prva riječ koja mi padne na pamet “uzalud”. Nema dovoljno medijskog prostora. Ne mogu perspektivni i mladi ljudi doći na red od silnih političara, skandala poznatih ličnosti. Ali opet, kada se to sve sagleda iz drugačijeg ugla, može se zaključiti da su svi oni, koji su trenutno u centru medijske pozornosti, morali od nekuda krenuti, napraviti prvo neke male korake. Zato znam da će doći vrijeme kada će i mladi u Bosni i Hercegovini zasijati takvim sjajem da će imati takvu pozornost i podršku.
Šta Vas motiviše na dnevnoj bazi?
- Sigurno znate za onu izreku kako na mladima svijet ostaje. Ja tu izreku ne podržavam. Ja vjerujem da su mladi sadašnjost, a ne budućnost, i vjerujem da mladima treba biti pružena prilika da sve ono što znaju interpretiraju ovdje, u svojoj državi. Tako da je sama spoznaja da sam ja kao mlada osoba sadašnjost i da trebam raditi na njenom poboljšanju, moja je dnevna motivacija koja me vodi kroz dan.
Da li ste razmišljali o napuštanju Bosne i Hercegovine nakon što završite srednju školu?
- U trenucima kada pomislim da stvarno nema izlaza iz situacije u kakvoj se nalazimo kao država i društvo, kada ne vidim svjetlo na kraju tunela, razmišljam o tome. Ali, ipak, imam osjećaj da ja ostajem ovdje, u Bosni i Hercegovini, da li zbog patriotizma ili nekog mog bosanskog inata da neću prestati dok se ne vidi neka promjena, to je pitanje na koje još uvijek tražim odgovor.
Šta čitate u slobodno vrijeme i možete li izdvojiti neku preporuku za naše čitateljice i čitatelje?
- Kada nađem viška slobodnog vremena, i ako se odlučim za čitanje knjige, volim da to bude neka životna, poučna, inspirativna knjiga, ili to vrijeme posvetim nekom istraživanju zanimljivih tema. Posljednja knjiga koju sam pročitala i koju preporučujem svima je “A planine odjeknuše” od Haled Hoseinia.
Koji je Vaš plan za budućnost?
Prijateljstvo, ljubav, sreća. Sve su to pojmovi koji se ne mogu definisati, jer znače, jer se osjećaju. Ako možeš da definišeš, onda to i nije toliko važno. Nekako je to rečenica kojom se vodim kada su upitanje važne stvari u životu, velike odluke. Tako je i sa budućnosti. Naravno, opet u drugu ruku, imam neke svoje ciljeve, kao što su upisati medicinski ili stomatološi fakultet, nastaviti sa svojim aktivizmom u nevladinom sektoru, osnovati porodicu, zaposliti se, proputovati svijet. Ne želim previše planirati, želim vidjeti šta će mi život donijeti, te spremno dočekati svaki novi izazov.
