Žene su se okupile nakon sahrane svojih sinova, koji su poginuli u građanskom ratu u Jemenu. Interesantna stvar u vezi sa tim skupom je ta da su se nastradali borili na suprotnim stranama. Ipak, žene je sjedinio bol. One su jednostavno bile žene koje su pričale o gubitku svojih sinova u ratu i o tome kako je život u Jemenu postao toliko težak svima.
Širom Jemena, žene su zadužene da upravljaju zajednicama koje su ogrezle u siromaštvo – one to rade sa minimalnim sredstvima i, u nekim slučajevima, bez kvalifikacija. One peku hljeb u svojim kućama i prodaju ga. Neke su postale sobarice i nude svoje usluge čišćenja drugima za malo novca. Istovremeno, mali broj žena je prošao kroz ono što bi neki nazvali osnaživanje. Umjesto toga, one su dobile više odgovornosti.
U nekim slučajevima, to im daje veću slobodu kretanja, jer su u borbi da prežive primorane da napuštaju svoje domove. To, međutim, ne znači da su se neka tvrdokorna društvena načela promijenila, već samo to da je rat dodatno opteretio žene. I to ne samo usljed straha za goli život ili ekonomske neizvjesnosti. To je i svojevrsan nedostatak rutine; kao kad dijete ne zna da li treba da ide u školu ili ne, a roditelji ne znaju kako da obezbijede hranu ili omoguće pristup zdravstvenoj zaštiti. Spisak osnovnih potreba je ovdje sve duži. Situacija u Jemenu je bila loša i prije rata, a sada je dostigla nivo očaja.
Kako da jemenska majka, supruga, sestra ili starateljka brine o svojim voljenima i bude odgovorna kad nema posao? Odnos snaga polne podjele u Jemenu je i dalje naklonjen muškaracima, koji su na pozicijama i donose odluke u svim oblastima, na svim nivoima. Čak i tokom podjele humanitarne pomoći, oni odlučuju gdje i kako je distribuisati. Međutim, kako je nestabilnost rasla tokom sukoba, žene su postepeno počele da preuzimaju te obaveze, jer su muškarci ili ubijeni, ili na ratištu ili su postali suviše depresivni da bi bili korisni.
Foto: avax.news
Položaj žena u Jemenu zavisi i kojoj od sukobljenih strana pripadaju. Na primjer, žene iz šiitske zajednice Zaidi, na sjeveru, su uvučene u ideološki borbu, svjesne da će njihovi muževi i sinovi stradati za političke ideale. Huti žene su se obrele u ulozi naoružanih militanata koji ubijaju protivnike, ali i onih koji regrutuju nove vojnike i treba da ubijede druge žene da pošalju “svoju krv” u rat, znajući da se neće vratiti živi. Postoji i jedna frakcija čiji je zadatak da pljačkaju kuće.
Sve ovo je novo za žene u Jemenu. Ne zato što one nikad nisu držale pištolj – naprotiv, mnoge žene koje postaju ekstremisti su prethodno obučene za tako nešto unutar svoje zajednice. Jemenska tradicija nalaže da žena treba da bude sposobna da odbrani svoju kuću ili polje i otjera potencijalne lopove. U plemenima u kojima muškarci odlaze da rade u inostranstvo, žene uče kako da koriste vatreno oružje da bi se zaštitile. Međutim, novi aspekt je da slično sada rade na javnom nivou. Ali, opet, to nije osnaživanje. Tim ženama je rečeno šta da rade i dobile su saglasnost muškaraca da se uključe u takve aktivnosti. One to ne čine svojom voljom.
Foto: muftah.org
Koliko slobode žene u Jemenu imaju ponekad zavisi bukvalno od toga gdje žive, u kojoj je mjeri taj grad zahvaćen sukobom i ko ga kontroliše. Ako su u pitanju liberalni socijalisti, onda one imaju veću slobodu kretanja i oblačenja, nego one u oblasti pod kontrolom jemenske verzije Društva muslimanske braće.
Priča o jemenskoj ženi koja živi u toj nestabilnoj zemlji danas ima više dimenzija i aspekata. Ali, za sve žene iz Jemena je zajednička nevjerovatna otpornost koja ih gura naprijed. A kada dođe do tragedije, sve one žale svoje voljene na isti način.
Izvor: Lola magazin
