Nije mi jasno kako noć može biti luda samo zato jer je neki određeni datum, niti zašto to mora tako biti. Draže su mi “lude” noći bez nekog posebnog razloga, planiranja, datuma… Veselje kojemu nema kraja? Kako, molim? Na štopericu da budem vesela? “Ajd, sad, Ana, nasmiješi se, zabavi se, pleši, trči, skači, budi lijepa…” Idi(te) kvragu s tim prisilama i imperativima! Smijem se kad se gotovo nitko ne smije, najčešće ili bez ili s nekim jako dobrim razlogom, zabavljaju me stvari koje su nekima možda dosadne i obrnuto, plešem kad mi se pleše, trčim i kad ne moram, skačem za život, kažu da sam najljepša kad se to ne trudim biti.
Dočekaj Novu godinu (!) – jer ona meni trči ususret široko raširenih ruku i ja moram biti u niskom startu ili tako nešto? Moram pustiti sve svoje do sad da bi ona stigla i popravila što treba? Što nije to samo neki dan u tjednu?
Na stranu sve floskule, sintagme, natpisi u novinama, na portalima i letcima turističkih agencija, pritisak dolaska nove godine krene rasti par tjedana ranije kako se stara približava svome kraju. Maltretiraju nas na poslu obračunima i inventurama, raznoraznim rokovima, planovima, obračunavaju nam poreze, dugovanja i preplate, rezimiraju seod a do ž svi tvoji poslovni, privatni i ini postupci. Čak i ako to ne rade drugi za tebe, rade za sebe javno (na kavama, društvenim mrežama i slično) pa to manje ili više svjesno kreneš i ti sam raditi (ne mora biti javno, dovoljno je da u svojoj glavi brojiš sve što jesi ili nisi zasrao u protekloj godini). I onda pritisak. Vrijeme curi, ne stižeš sve iako realno ni ne trebaš, ali:“Heeeej, ne treba razvlačiti te repove i u novoj godini!” Barem tako svi savjetuju.
U novu treba ući s nulom, spreman i pun energije za sve što te čeka. Ponavljam, čeka te. ČEKA.
Ali klinac, ne čeka te ništa. Ama baš ništa. Jer to što te “čeka” to su tvoja očekivanja koja svake godine imaš u ljude i stvari. I gotovo uvijek se ili jednako razočaraš ili jednako zadovoljiš. Nema treće opcije. Sve je jednako novo/staro i već viđeno. Jer ti si taj koji čeka i koji očekuje, a ne nova godina ili nešto deseto. Prokleta očekivanja koja su ti krenula manipulirati svime bez da si toga uopće svjestan.
Zadovoljavaš kriterije koje si si najčešće sam nametnuo, također nesvjesno, jer, ponavljam, vidio si to kod “svih”.
I nisi kriv što zaboraviš da ti nisi “svi”. Nisi kriv što “svi” idu na dijetu od ponedjeljka, od prvog u mjesecu, od prvog prvog i isto tako nisi kriv što je ove, 2018-te, sve palo na i u “prvi”. Prvi dan nove godine, prvi dan u tjednu, prvi dan prvog mjeseca, prvi ponedjeljak… Opsesivno kompulzivni ljudi kojih je, zahvaljujući internetu, sve više (to su si sami dijagnosticirali jer većina njih ne zna što je stvarno opsesivno kompulzivni poremećaj i koliko on daleko može ići), zadovoljno trljaju ruke ove godine jer početak kalendara je matematički savršen.
Sve mora krenuti istog trena dok je još aktivan taj “zalet” prvog siječnja i novogodišnjih odluka, bez obzira imao ti energije ili ne. Nikoga se ne tiče jesi li nakon blagdanskog pritiska i isteka prošle godine pri kraju sa živcima, novcima i strpljenjem. Ta luda i najluđa novogodišnja noć kao da traje satima i služi upravo tome da te napuni energijom, pozitivom i motivacijom!
Da je barem tako, a ne da se radi samo o suludom trošenju novaca na precijenjeni alkohol i još manje korisnu pirotehniku. Praksa je pokazala da su nakon novogodišnje noći ljudi najčešće u stanju hodajućih zombija, sa strašnim glavoboljama, mamurlukom i ponešto dobrih priča za sljedećih nekoliko kava. Ali “svi” krenu s dijetama, detoksikacijama, postom, prestanu pušiti, psovati, kladiti se…
Jer to svi, pa tako i ti sam, od tebe tako očekuju. Ipak je val novogodišnjih odluka, i svi očekuju da ćeš neke donijeti i, također, većinu njih nećeš ispuniti.
Tamo negdje oko sredine siječnja, ajde neka je i početak veljače, zaboravlja se većina tih novogodišnjih odluka i nastavlja se sa standardnim očekivanjima odnosno razočaranjima. Jedno bez drugog ne ide.
Rekla sam si da ove godine, samo zato da iskoristim priliku tog novog početka i nekog prividnog vala pozitivne energije i motiviranosti da više neću očekivati da će on ili ona doći. Da neću čekati da se ljudi ispričaju i ostati razočarana kad to ne naprave. Neću više čekati da bude prvi u mjesecu i očekivati da ću ja biti više motivirana tada u odnosu na dan prije ili poslije. Neću sama sebe razočaravati jer neću od sebe ništa očekivati.
Osluškivat ću samu sebe, a ne čekati da zeznem neki plan ili obećanje kako bih mogla biti ljuta na druge odnosno na samu sebe.
Do idućeg puta, ne budite “svi”.
Zagrljaj,
A.
Autorica: Ana Kolar
Izvor: lolamagazin
