Mi homo sapiensi bez maternice i sa Adamovom jabukom po nekom (nat)prirodnom “spoticanju” imamo taj mentalno-psiho-vizualni okidač, koji se aktivira nekako kao pseće plaženje jezika preventivno tjelesnoj temperaturi ili kao radost na treskavu gospodarevu ruku koja drži lopticu, reagujemo prirodno i spontano.
Okidač za kojeg su opet drugi homo sapiensi (sa maternicom i bez nje) u bijelim mantilima kazali, izračunali, dokazali i podvukli da se javlja na svakih 7 sekundi.
Jedan, 2, tri, 4… Ma jok, daleko je ta sedmica. SEX, SEX, SEX, košarka, SEX, SEX, automobili, SEX… Dakle, budimo realni u brojanju.
Najčešći tipovi lobanje muškog dvohodača su oni sa žičicom koja drži uši na okupu i oni sa par buha koje igraju stoni tenis i kada se u ovom prostoru predviđenom za red slame, red ničega, red slame nađe poneka vijuga koja bi da prkosi normalnom pravilu funkcionisanja muškog mozga od 7 sek…tj. od četiri sekunde, tada nastaje haos.
Zemljotres, cunami i zemljotres, apokalipsa sa zombijima i zvučnim “brains” refrenima. Dakle, pojavi se drska vijuga, koja skrene sa normalnog muškog razmišljanja od 4 sekunde i usudi se postaviti pitanje, odnosno izgovoriti riječi koje se ne govore. Kako preživjeti bez žena u 2018. godini?
Alea iacta est (Pitanje je postavljeno)
Kako preživjeti bez žena u 2018. godini? Nikako. Kako smo realni sa 7 na četiri sekunde, tako ćemo odmah odbaciti i prefikse koji uljepšavaju ozbiljnost naše misaone situacije sa prokletom vijugom i sada smo već suzili opcije. Sada smo već u sranju. Kako živjeti bez žena u 2018.
Vijuga sada uzima maha i odbacuje logično vijuganje muškarca koji po tom pitanju nije evoluirao još od pećinskog čovjeka, dakle odbacuje kotačiće koji u strip oblačiće iznad glava “junaka” stavljaju tri riječi evolutivnog, hedonističkog i karakera opstanka, a one su opet dio promišljanja prije pojave vijuge. Nekada smo mislili na sex.
Ovo pitanje, koje odzvanja u praznini glave tražeći odgovor, budi žestoke harakiri rezove na našim stomacima. Sex je glupost, jedno balavo razmišljanje dječaka u tijelu muškarca.
Sada mislimo svojom glavom (većom) i pitamo se kako bi izgledao jedan dan bez njih, bez žena, sa saznanjem da ih nakon ponedjeljka neće biti ni u ostalim danima sedmice, sedmice koje dalje rastu u mjesece, oni u godinu, godina u godine. Vječnost. Agonija. Mučnina. Mlohavost.
Pogled zaljubljenog Kromanjonca
Sve što bismo imali poslije toga bile bi mentalne slike i fotografije velikih ljubavi u doba kolere…Facebooka i socijalnih mreža. Gledali bismo ih nekim drugim očima, čeznutivo, sa željom
za razgovorom, blizinom i tugom zbog nemoći da se osjećamo svemoćno, jer smo im izmamili osmijehe.
Život bez žena. Preživjeli bismo, ali bi svijet bio jedno tiho i dosadno mjesto. Mjesto na kojem više ne nastaju najbolje pjesme i ne slikaju se najbolje slike. Boeme bi zamijenili feminizirani snobovi sa osjećajem trijumfa, nad agonijom alfa muškaraca.
Kancelarije, redakcije, hodnici, liftovi, avioni, vozovi i brodovi bi bila tek mjesta, lokacije u kojima je nekada prije bilo mnogo žamora, visokih tonova i ponekih slomljenih noktiju.
Odlazak u kupovinu bi bio tako brz i zabavan, da bi bio dosadan. Bili bismo savršeni, jer ne bismo imali žene da nas konstatno popravljaju, dotjeruju i koriguju, bili bismo bezveze.
Bili bi to momenti kada dječak shvata da slomljena igračka i nije bila tako loša, trenutak kada se Pinokijev nos vraća u normalnu veličinu i u grudima lutka od drveta počinju otkucaji.
Kraj hipnoze
Sedam, 6, 5, četiri, tri, 2, jedan…SEX. Žica opet drži uši na okupu, a buhe se forhenduju i bekhenduju. Trznuli smo se iz bunovnog stanja i evnuhastih misli. Sedam sekundi celibata i razmišljanja o životu bez žena muški mozak vrati na defaultne postavke i primarne nagone, ali ostane i ožiljak na “vijugu” koja podsjeća na pitanje koje se ne postavlja, na riječi koje se ne izgovaraju. Nikad.
Svaki dan treba da je 8. mart, poklonimo cvijet mnogo češće i ostale gluposti.
Ne. Koja žena bi željela tako dosadnog muškarca. Ne. Mi ćemo ostati isti. Pa dobro, korigovaćemo se, ali i dalje ostati nesavršeni, kako bismo bili popravljani, kako bismo osjetili prisutnost žene i kako bismo imali tupi pogled, zaljubljenog pećinskog čovjeka u 21. vijeku.
Sretni hod tromog medvjeda sa pčelama oko glave.
