Kada dođe vrijeme da iza sebe ostavimo još jednu prehodanu godinu i kada zavlada grozničava praznična atmosfera, blještavilo, kupovina novogodišnjih toaleta i kojekakvih djedamrazovskih detalja, za razliku od ostalih ljudi, volim stati po strani i posmatrati svu tu užurbanost, iščekivanje i ljudska nadanja.
Piše: Belma Krajišnik
Volim ljudima čitati nemir na licima, brojati im upitnike iznad glava, razmatrati im zbunjenost, nemoć, očekivanja. Nikada u ovo doba godine nisam vidjela staloženog čovjeka. Tek ponegdje naiđem na neki kiseli osmijeh, iznuđen, onako, radi reda.
Uvijek u ovo doba godine volim biti u nekom svom ozračju, izolirana od tog ludila, izdvojiti se iz mase i prohladne večeri posvetiti samo sebi.
Smjestim se i tonem u udobnost svojih misli.
Kakva mi je bila ova godina? Po čemu ću je pamtiti? Šta sam si zacrtala, šta ostvarila, šta propustila, a šta naučila? Ove godine sam se uhvatila u klupko emocija, premotala filmove po segmentima, ponegdje pustila suzu i grohotom se smijala.
Živjela sam ju kao rijetko koju do sada. Baš onako kako svaki dan trebamo živjeti. Udahnula sam život od samog starta, koračala kroz vrtloge zbivanja, držala se pozitivnih ljudi, neizmjerno voljela, smijala se svojim problemima i iz svakog pokleknutog koraka ustala još jača.
Odrasla sam, sve pozitivno i negativno me ojačalo i učinilo da svaki naredni dan jedva čekam s osmijehom, iščekujući svaki naredni izazov. Naučila sam da se se ne treba obazirati na ništa zlobno, da bez obzira na to koliko me zaboljelo bilo šta loše, negativni ljudi ili padovi, moram ostati hladne glave i na obje noge.
Naučila sam da ne treba idealizirati baš ništa, nego da od svakog treba dana izvući najbolje, sve dobro udahnuti, a sve loše pustiti da ostane u tom danu i da ostane prošlost i lekcija. Naučila sam i da posao ne treba shvatati previše ozbiljno, jer radimo da bismo živjeli, a ne živimo da bismo radili. Shvatila sam da nakon svakog truda i urezane pete u tlo dobijem sjajan rezultat i nevjerovatnu snagu za svaki naredni dan.
U ovoj godini sam naučila savladati svaku prepreku čim sjednem i dobro razmislim o njoj. Pronašla sam odgovore na skoro svako svoje pitanje, nedoumicu, riješila se svake dileme ..
Svaka godina u mojih 25, ostavila je neki trag u meni. Nekih godina se i ne sjećam, ali su zasigurno ostale duboko urezane u mene. Ova mi je godina donijela pregršt lijepih iskrica, poneku lošu sjenu i, možda i nije ona koja će mi u budućnosti biti omiljena, no, sigurno će biti ona iz koje ću izvući samo najbolje stvari i iskoristiti da sve što je bilo lijepo – učinim još ljepšim, a sve što je bilo ružno – ostavim iza sebe. Ili, da od toga napravim nešto drugo, blesavo, lijepo i pozitivno.
Koliko ću uspjeti u toj ideji, reći ću vam iduće godine u ovo doba, kad budem slagala kockice užitka i kad budem pronalazila rješenja za ono što će biti manje lijepo.
Budite mi dobro i zdravo!
Thanks to:
Dress – Boutique Diana
Earrings – Swarovski
Hair – Frizerski salon Aida
Photo – Una Storia
