U trenutku kada odgovorite na čuveno pitanje: “Hoćeš li se udati za mene?”, otvarate gomilu novih. Nekih niste ni svjesni, ali prije ili kasnije ona se nađu na dnevnom redu. Jedno od njih je i pitanje prezimena. Koliko je ono značajno vama, a koliko vašem partneru? Jeste li oduvijek htjele uzeti njegovo ili zadržati svoje? Šta mislite o muškarcima, koji su uzeli prezime svoje supruge? Razgovarali smo sa nekoliko žena i muškarcem, koji je uzeo prezime od žene, a ovdje su njihovi razlozi.
Iako je većina sagovornica uzela prezime supruga, njihovi razlozi su drugačiji. Nataša ističe kako je uzela prezime, jer je sve papirološki izgledalo jednostavnije, ali da sad shvata kako je to zapravo bilo nametnuto od strane patrijarhalnog društva.
Nisam željela da povrijedim, osramotim suprugovu porodicu. Negdje možda u dubini sebe željela sam zadržati i svoje. Danas znam da bih ostavila svoje, ali toliko sam se navikla na njegovo, da mi je više svejedno. Mene prezime ne oblikuje, oblikujem ja njega.
Lakoća papirologije, kao i jednostavnost za djecu koja dolaze, bili su razlozi zbog kojih je Jelena odlučila uzeti suprugovo prezime. “Prvi razlog je tradicija. Mislim da time nisam ništa izgubila, naprotiv dobila sam još i više. Jednu novu porodicu pa sad imam dvije. Sasvim mi je normalno da oba bračna partnera imaju ili ostave svoje prezime, jer time možda žele nešto sačuvati. Ipak, lično vjerujem da je lakše ako svi članovi porodice imaju isto prezime.”.
Balans između čuvanja svog identiteta i osjećaja pripadnosti drugoj osobi, pronašla je Ivana koja je zadržala svoje, ali i dodala suprugovo prezime. Ona ističe da je to sve ustaljenija praksa i da u tome vidi apsolutni smisao. “Na taj način balansirate, između onoga što ste bili i onoga što postajete. Usklađujete svoju prepoznatljivost i reputaciju koju ste izgradili sa svojim prezimenom, ali naglašavate i pripadnost drugoj osobi. Smatram da je to najbolja odluka, jer u suštini pokazuje da ste zadržali svoj identitet, a dodatno mu pridružili nečiji. Ne smatram da se treba uzeti prezime, samo zato što je jednostavnije u papirologiji. Naša djeca imaju očevo prezime, to je sasvim u redu, ali ja sam željela zadržati i svoje.”
Odabir prezimena često je odluka koju shvatamo olako, prihvatajući društvene norme po kojima svi trebaju isto. Međutim, on je vaš lični pečat i individualna odluka. Mnogo toga se krije u prezimenu koje nosite, od porodične istorije, prepoznatljivosti u poslovnom svijetu, do samog identiteta i priče koju ono nosi. U trenutku kada izgovorite sudbonosno “Da!”, shvatićete da ste otvorili kutiju sa pitanjima na koje takođe trebate imati odgovore. Oni su apsolutno vaš odabir koji u konačnici određuje vaš identitet, poziciju u porodici, društvu i svijetu. Ili možda ne određuje ništa?
I, pristajete li?
Izvor: Lola magazin / Sara Velaga
