Gospođa Enisa Žunić jedna je od dama Tuzle čiji je rad i trud na polju kulture i obrazovanja uvijek bio prepoznat. Njen dugogodišnji doprinos našem društvu zaslužio je da upravo ova dama bude naša Super Žena.
O čemu smo razgovarale pročitajte u tekstu.
Kako ste shvatili da svoj život želite posvetiti kulturi tj. da će to biti Vaš životni poziv.
To se desilo spontano. Rodila sam se u Travniku , živjela i radila sve do svoje udaje u Tuzlu. U Travniku sam se družila sa ljudima koji su se bavili kulturom, pozorištem, umjetnošću. Vremenom to me je i privuklo, knjige, umjetnost i sve što je vezano za kulturu. Radila sam dvije i po godine u biblioteci “Ivo Andrić” u Travniku. Kada sam da kažem dobro ušla u ove vode shvatila sam da to je to. To je moj životni poziv koji volim i mislim da sam ga do sada ispunila kako profesionalno tako i lično.
Kao žena koja je svoju karijeru odlučila graditi putem kulture kako možete ocijeniti naš današnji kulturni položaj u odnosu na ostatak svijeta?
Pa nema se tu baš mnogo šta reći. Moje mišljenje je da smo mi poprilično zaostali kada je u pitanju strategija kulture, kulturna dešavanja u F BiH. Sve je nekako pojedinačno, svako za sebe radi i djeluje. Nažalost ne grade se kulturni centri, bibklioteke, pozorišta, sve što se nešto dešava iz kulture ( promocije knjiga, izložbe, koncerti) , to vam je sve u većim gradovima , a u manjim sredinama gotovo da nema. Smatram da strukture na svim nivoima vlasti ne pridaju baš puno značaju kulturi za razliku evropskih i svjetskih zemalja.
Šta je najveća lekcija kojom Vas je posao podučio?
To je da budem profesionalna, odlučna, radna, temeljita, odgovorna,
Možete li izdvojiti najljepši momenat Vašeg profesionalnog poziva?
Ima ih više. Da, kroz svoj posao kojim se bavim , a već više od trideset godina sam u polju biblioitekarstva i kulture spoznam ljepote tog posla kroz druženje sa kolegama, rezultat koji je postignut , susreti sa ljudima ne samo iz oblasti kulture nego i iz drugih oblasti. Kada sam u Kvala Lumpuru ( Malezija) davne 1996. godine odmah poslije ratnih dešavanja koja su zadesila našu zemlju prezentirala rad o Biblioteci i bibliotekarstvu i predstavila svoj zemlju. Istakla bih i potpisivanje protokola o saradnji sa zemljama Europe i svijeta ( Turska, Francuska, Iran, Amerika,Austrija ) o otvaranju stranih odjeljenja u Biblioteci i susret sa atašeima i ambasadorima tih zemalja.
Koja je po Vama knjiga koju svaka žena treba pročitati?
Ne bih neku baš posebno izdvojila , ima ih bezbroj jer svaku knjigu koju pročitate iz bilo koje oblasti vi ste bogatiji za neko novo saznaje, obrazovaniji ste i nešto više naučite, dopunite svoje znanje.
Ai ipak jednu bih izdvojila a koju trebaju pročitati i žene i muškarci. To je knjiga pod nazivom “ČOVJEKOVO TRAGANJE ZA SMISLOM” od autora, Viktor Emil Frankl.
Slavni neurolog i pshijatar opisuje lično iskustvo iz koncentraciojonih logora i kako je uprkos poniženju i patnji uspio reći “DA” životu, o tome da svako društvo ima loša i dobra ljudska bića.
Šta Vas čini sretnom?
Nije stereotip, ali vjerujte kada ustanem ujutru zdrava, nasmijana, zahvalim se dragom Bogu na divno prespavanoj noći i danu koji će mi biti ispunjen sa mojim obavezama. Sretnom me čine jako dobar odnos sa pozitivnim ljudima , pokušavam da ono što je teško pretvorim u lako. Toplina i radost sa bliskim osobama. A posebno sam sretna kada uspijem da ja nekoga usrećim . Važno je da budem zadovoljna sa onim što imam, radim, s kim se družim i da imam cilj i svrhu u životu i da sam ispunjena.
Kako provodite svoje slobodno vrijeme?
Provodim ga sada najviše u šetnji sa suprugom, odlaskom na divna mjesta koja me ispunjavaju radošću , gledajući prirodu i svu njenu ljepotu. Odvojim vrijeme i za sebe u molitvama koja me ispunjavaju i dopunjuju moju dušu, i druženje sa dragim osobama, sa cukama koji mi je ostavio moj bratić Vedad na čuvanje.
Šta je ljubav za Vas?
Ljubav. Vjerujte to je širok pojam. Ljubav je sve što vas pozitivno okružuje, prije svega mislim na pozitivne ljude, koji i u teškim momentima nalaze izlaz za dobro, davanje onog dobrog drugima a i obrnuto. To je duhovnost prije svega. Ljubav je kada vam vaš muž daje sve od sebe da vama bude bolje. Ljubav je otkrivanje sebe u drugima i užitak u tom prepoznavanju. Ljubav je dobrota i strpljivost. Ljubav, ljubav je kada osjetite da vas malo dijete od tri godine istinski voli, grli vas , ljubi, tepa vam, kada trčeći ide u vaš zagrljaj pruženih ručica kao moja Ajla od mog bratića Vedada i njegove supruge Sabine.
