Ove sedmice imale smo čast i zadovoljstvo da razgovaramo sa izvanrednom damom, dr. Dijanom Koprić koja je zaista zaslužila da nosi titulu Super Žena. Pregršt pozitivnih riječi došlo je od njenih pacijentica, a obzirom na težinu koju njen posao kao onkologa nosi onda sve te riječi mnogo vrijede. Pročitajte o čemu smo razgovarale.
Šta je najljepše a šta najteže u vezi Vašeg posla?
Najljepše je kada možete nekome pomoći da ozdravi ili da mu olakšate tegobe, da mu budete podrška u njegovoj borbi, a najteže je kada ne možete pomoći.
Šta Vas motivira na dnevnoj bazi?
Motivira me zahvalnost pacijenata koju osjećam u razgovoru sa njima, njihova radost kada im kažem da bolest ide nabolje i to što osjećam da oni u meni vide nekoga sebi najbližeg.
Čemu Vas je rad sa pacijentima naučio?
Rad sa pacijentima me je naučio da su hrabrost, odlučnost i volja za životom najvažniji. Naučila sam da ne pridajem previše pažnje nevažnim stvarima. Nekada mi sami pacijenti kažu „Doktorice, čuvaj te se, nemoj te se nervirati, ništa nije Vas vrijedno“ i onda se nasmijem jer vidim da su u pravu.
Da li ste ikada pomislili: „Što mi je sve ovo trebalo“?
Naravno, nekada se desi da u jednom kratkom peridu nekoliko pacijenata bude u progresiji bolesti i nažalost umre i onda mi bude jako teško što im više nisam mogla pomoći. Mi se znate srodimo sa našim pacijentima, oni u nama vide nekoga sebi najbližeg, nekoga kome mogu povjeriti nešto što nikome drugome ne mogu, nekoga ko ih stalno hrabri u njihovoj borbi. To zna biti strašno depresivno ali onda sa druge strane dođu pacijenti kojima ste pomogli, koji su ozdravili , koji su vam beskrajno zahvalni i onda vas to tjera da idete naprijed.
Koliko je teško saopštiti ženi da postoji problem u vezi sa njihovim zdravljem? Koliko je to stresno za Vas?
Jako je taško saopštiti nekome da ima karcinom, jer to mijenja cijeli njihov život a i život njihove porodice. Tu se cijeli život sruši u jednom trenutku.U tim trenuci mi ljekari moramo biti odlučni ali blagi, moramo ih ohrabriti, utješiti, moramo steći povjerenje pacijenata da im možemo pomoći da ozdrave. Isto tako moramo biti podrška i njihovim porodicama. I to je sve jako stresno, posebno jer je sve veći broj oboljelih od karcinoma i to sve više mladih osoba.
Možete li objasniti ženama koje to još uvijek nisu uvidjele zašto je važno voditi računa te pregledati se zbog prevencije raka?
Jako je važno da svaka žena jednom mjesečno nakon menstrualnog ciklusa pregleda svoje dojke, da nakon četrdesete godine 1x godišnje ide na mamografske i UZ preglede, a kod žena koje u porodici imaju oboljele od karcinoma dojke te preglede trebaju obaviti i ranije. Trebaju znati da se moraju javiti ljekaru ako primijete ili napipaju i najmanju promjenu na dojkama a onda će ih ljekar uputiti na dalju dijagnostiku. To je vrlo važno jer se karcinom u najranijoj fazi bolesti može 100% izliječiti.
Kako se odmarate u slobodno vrijeme?
U slobodno vrijeme volim šetati, pročitati knjigu, pogledati neki dobar film i družiti se sa prijateljima. Također jako volim putovati.
Šta je za Vas ljubav?
Za mene je ljubav poštovanje, nesebično davanje, iskrenost. Bez ljubavi smo niko i ništa. Citiraću Pauola Coelho“Ljubav nas može dovesti u pakao ili u raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti jer je ona hrana našega postojanja.”
Koja bi bila Vaša super moć da možete birati?
Da mogu ljude izliječiti od svih bolesti, tjelesnih i duševnih.
Šta mislite o masovnom odlasku ljekara iz naše države?
Žao mi je što ljekari odlaze iz naše zemlje, posebno mladi ljekari koji bi trebali da budu budućnost ove zemlje. Mi, ljekari smo na žalost u našoj državi malo cijenjeni što je razlog odlaska. Društvo se treba pobrinuti da stvori bolje uslove za rad i život.
Da niste doktorica šta biste bili?
Ja sam ustvari željela da studiram kriminalistiku ali tog fakulteta nije bilo u BiH. Medicina je bila moj drugi izbor. Danas ko god me poznaje kaže da sam rođena za taj posao, pa je to valjda bila moja sudbina!!!.
