Kao korisnik društvenih mreža vrlo često sam svjedok objava o vezama među mladima, brakovima, prinovama, smrtima ali i izlivima ljubavi i nježnosti prema roditeljima, posebno prema majkama.
Kad je moja Majka umrla, imala sam osjećaj da sam jedina kojoj se to dešava, da sam jedina trinaestogodišnjakinja koja će doći kući iz škole a neće je dočekati poljubac na vratima, pitanje kako je bilo u školi i topao ručak. I da ujutro me neće dočekati topao čaj i sendvič i poljubac za dobro jutro.
Danas vidim da nas je takvih i previše, ne kaže se uzalud da je svakome svoje breme najteže. U oktobru je bilo punih 19 godina otkako poljubaca, ispraćaja, dočeka i pitanja nije bilo od Tebe. Nije bilo biranja maturske haljine za malu maturu, nije bilo mogućnosti da Te nerviram pubertetskim glupostima, nisi bila tu kad sam pala prvo tromjesečje iz privredne matematike a na kraju godine se borila za peticu.
Nisi me vidjela kad sam se prvi put samostalno našminkala, nisi bila tu da ti kažem da sam se prvi put poljubila ono pravo, nisi me ispratila na pravu maturalnu ekskurziju. Nisi mi mogla čestitati 18-ti rođendan i dati neki poseban poklon za punoljetstvo. Nisi me vidjela kad sam za matursko veče izgledala kao prava odrasla djevojka. Nisi mogla da se ponosiš što sam od prve upisala željeni fakultet. Nisi sa mnom provodila besane noći dok sam vježbala matematiku i učila kojekakve teorije, da mi skuhaš kafu pa da zajedno malo napravimo pauzu dok mi se odmore moždane vijuge i oslobodi prostor za novo znanje. Nisi vidjela moju radost kad sam dobila prvu desetku.
Nisi bila tu kad sam donijela prvu platu u kuću koju sam zaradila radeći u restoranu preko ljeta. Nisi se mogla naljutiti na mene kad bih kasnila kući iz diska dok sam sjedila sa momkom na klupi u školskom dvorištu tik ispred našeg stana. Nisi prisustvovala odbrani diplomskog rada i pohvalama koje sam dobila od mentora. Nisi mogla da se ponosiš što imaš akademskog građanina u svojoj kćeri. Nisi me mogla tješiti zbog razočarenja kad sam prvi put dobila odbijenicu za posao. Nisi mi pakovala kofere kad sam odlučila odseliti se u drugi grad. Ni kofere ni hranu svaki put kad bih došla za vikend. Nisi me mogla učiti da u vezi uvijek budem svoja i ne dozvolim da me niko mijenja dok ne nađem nekoga ko će me voljeti sa mojim vrlinama i manama. Nisi dočekala da upoznaš čovjeka koji mi je danas u životu sve. Nisi bila tu da odobriš brak s njim.
A znam da biste se slagali jer ste oboje pričalice i duhoviti, i ne znaš da vas mogu zamisliti dok ispijate kafu, pušite cigarete jednu za drugom i otimate se za riječ. Nisi prolazila sa mnom kroz trudničke mučnine, isčekivanje poroda. Ne znaš da se sjećam tvoje priče kako si rodila brata, da je samo izletio iz tebe kad ti se doktor naslonio na stomak i da si im rekla da ćeš njima opet doći da te porode a oni se čudili jer nisi kao druge rekla da nećeš više nikad. Ne znaš da sam se i ja isto tako porodila i da sam isto rekla doktorima, da neću dugo čekati da opet rodim. Ne znaš da mi strina Asima kad joj moja svekrva kaže kako volim da pijem kafu, da ćejfim u njoj i da je ne volim vrelu, kaže da si ista takva bila.
Ne znaš da i ja pravim svoju malu biblioteku, da uživam dok čitam i da ljubomorno čuvam svoje knjige da mi ih neko ne bi nakon čitanja zadržao kod sebe isto onako kako si ti se žalila svaki put kad ti neko ne bi vratio posuđenu knjigu. Ne vidiš kako Mak odrasta i kako voli svoju nanu i da svaki put pričamo kako biste se vas dvije otimale za njega.
Puno toga se desilo Majko otkako te nema. Cijeli jedan život se desio. Jedna poznanica tvoje prijateljice mi je rekla da poznavajući tebe ne bi podnijela Bakirovu smrt i da si znala da će se to desiti, da si možda zbog toga otišla prije vremena. Da ga tamo dočekaš i brineš o njemu. Kad nekoj mojoj kolegici ili poznanici umre majka, ona voli da razgovara sa mnom jer sam prošla isto i navikla sam na život bez tebe.
Njima je teško jer su odrastale uz nju i cijelo vrijeme imale podršku koja im je trebala, i sad im je odjednom šok a ja sam od malena znala da nemam nikoga da se istinski osloniti pa mi je sad kao lakše sve to podnijeti. Možda i jeste tako ali kad te nema da sa mnom da prođeš sa mnom sve one bitne trenutke u životu, ne može biti lakše. Praznina koja je tu je tu, i bila bi i da si mi poživjela duboku starost. Možda te zato nesvjesno pokušavam održati u sjećanjima kroz knjige, kroz muziku koju si voljela slušati pa je danas ja slušam.
Moj Mirso kaže da bi bila ponosna na mene. Valjda što on jeste i što ga boli što nije imao priliku upoznati tu divnu ženu o kojoj pričaju svi iz familije kad ga upoznaju. Nešto još ne znaš Majko. Otišla si rano, propustila sve ta divna dešavanja u mom životu ali mi je Bog poslao svekrvu koja se može porediti sa bilo kojom majkom. Pa me ona dočeka s ručkom, pa zajedno pijemo kafu, pa sluša moje žalopojke kad ih ima.
Ili znaš… Znam da si bila proaktivna i borila se za ono što želiš. Ne bi me čudilo da si ti u dogovoru s Onim gore aranžirala da moja nova porodica bude onakva kakvu sam imala s tobom..
