U životu svakog roditelja dođe trenutak kada sa djecom mora da razgovara o smrti kako bi mališani shvatili zašto bake ili djeda odjednom nema.
Kao prvo, uvijek budite smireni i držite se činjenica kad odgovarate na pitanja koja vam djeca postavljaju. Saslušajte pitanje, odgovorite na njega, ali nemojte odgovarati na ono što vas nisu pitali. Izbjegavajte fraze poput „baka spava“ zato što se zbog toga djeca mogu plašiti odlaska na spavanje. Isto tako, niste „izgubili“ baku. Baka je umrla. Nemojte se bojati riječi kao što su „smrt“ i „umiranje“ zato što su to riječi koje zaista postoje. Nemojte djeci govoriti poluistine zato što će ona onda izmisliti činjenice koje im nedostaju, a to im može škoditi više nego prava istina.
Druga stvar o kojoj morate da vodite računa jeste da djeca tuguju drugačije od odraslih ljudi. Mališani u jednom trenutku mogu biti tužni zbog djeda koji je umro, a u sljedećem momentu će se igrati sa Lego kockicama. Do razgovora bi moglo doći tokom sljedećih nekoliko dana, sedmica ili mjeseci kada postanu više radoznali. To ne znači da su cijelo to vrijeme bili uzrujani.
Sljedeće što morate uraditi je da objasnite djetetu da je sasvim u redu da plače, ali i da ne plače. Tuga je putovanje – svi članovi porodice prolaze kroz to, ali svi imaju drugačiji pogled na ono što se desilo.
Još jedna stvar je veoma važna, a to je da ako vidite da se vaše dijete bori sa tim, nemojte oklijevati da potražite pomoć. Ponekad mališani ne vole da gnjave odrasle članove porodice zato što se boje da će ih uzrujati. Isto tako, ako se i vi teško nosite s tim, biće vam mnogo teže da pružite podršku svom djetetu. Zbog toga treba da potražite pomoć.
Izvor: The Guardian/ lolamagazin.com
