AHILEŠ KUMAR JE POSLOVNI BIZNISMEN KOJI JE DOŠAO U INDIJU U GRAD MALAPURAM KAKO BI OBAVIO NEKI POSAO.
POŠTO JE BIO SMJEŠTEN U HOTELSKOJ SOBI, ON JE SIŠAO U PRIZEMLJE HOTELA, TAČNIJE U NJIHOVU BAŠTU KAKO BI NEŠTO POJEO.
Sjeo je on i počeo da jede svoju narudžbu, a onda je ugledao sa druge strane ulice kako jedan dječak koji nije bio u baš lijepim uslovima drži svoju malu sestru i gleda u njega kako on jede. Kumaru je to bilo bolno gledati, pa je pozvao dječaka i njegovu mladu sestru da dođu i sjednu s njim.
Pitao ih je šta bi željeli pojesti, ali dječak i sestra su bili toliko skromni da su pokazali samo prstom u njegov tanjir, misleći da jedu isto što i on. Kumar je poručio i njima isto, a potom je pozvao konobara da mu napiše račun.
Konobar je došao i dostavio račun, a unutra je pisalo: Tvoje djelo nema cijenu, ovo kuća časti, neka te Bog blagoslovi, u potpisu Gazda.
Kumaru je to natjeralo suze na oči, koji je odlučio da pomogne djeci, tako što će im platiti odjeću i dati nešto novca da ponesu roditeljima kako bi mogli živjeti mirno bez prosjačenja jedan period.
