Scena češkanja po glavi itekako nam je poznata – još od djetinjstva i crtića povezujemo je s razmišljanjem i promišljanjem što sad učiniti. I sami to radimo kad razmišljamo što trebamo napraviti ili reći.
Obično je riječ o situacijama u kojima trebamo dobro promisliti prije nego što napravimo sljedeći korak, a češkanje po glavi je zapravo automatska gesta tijela.
Naš mozak tu situaciju zapravo tumači kao stresnu, a svaki oblik nesvjesnog dodirivanja pokušaj je da sami sebe utješimo, kako objašnjavaju psiholozi.
Automatske geste kao češkanje glave ili masiranje vrata vanjski su odraz unutarnjeg stanja čovjeka. Jedna od psiholoških teorija objašnjava da su te geste izražaj frustracije.
Psiholozi smatraju da većina nesvjesnih gesta koje uključuju dodirivanje samog sebe su želja da se čovjek utješi u trenucima nesigurnosti ili stresa. Na taj način sami sebe ohrabrujemo.
Češkanje glave je niz nesvjesnih pokreta kojima si čovjek pokušava pomoći da se opusti i smanji količinu stresa, a usmjereno je prema glavi jer je upravo ona izvor tog stresa.
Ljudi uče na tri načina – slušanjem, gledanjem i dodirom, a neuropsiholozi drže da oni koji imaju običaj češkati glavu najbolje uče putem dodira ili pokreta.
Oni koji najbolje uče gledanjem, u trenucima intenzivnog razmišljanja usmjerit će svoj pogled prema nebu, a oni koji uče i pamte slušajući druge, dodirivat će uho.
