Žao mi je što sam te zanemarila posljednje četiri i po godine. Žao mi je što su tvoje potrebe sekundarne. Uvjeravam te, i dalje si jedan od mojih najviših prioriteta – ali više nisi na vrhu liste.
Znam da imaš potrebe, želje, snove i čežnje. Kada ti kažem da želim da budem ona na koju se oslanjaš, zaista to mislim. Znam da si umoran od mojih izgovora da sam umorna, da imam glavobolju ili što već hrčem kada se priljubiš uz mene. Vjeruj mi, voljela bih da imam energiju koju sam imala prije pet godina. Voljela bih da sam imala tu energiju kada sam prije dvije sedmice oprala, složila i poslagala svih deset mašina veša. Naravno, ti to nisi vidio jer sam te pustila da odspavaš jer ti je san bio jako potreban.
Znam da se ponekad čini kao da smo poslovni partneri. I u pravu si. Poneki dani, čak i sedmice, tako izgledaju. Znaš da želim najbolje za naš brak, za nas. Jer smo zajedno predobri.
Problem je što su moj život, moj mozak i moje tijelo previše opterećeni time što sam majka ovoj dvojici dječaka koji izgledaju baš kao ti. Čak i nakon što učvrste san i mi sjedimo na kauču gledajući film, moj mozak je i dalje radi u režimu majke.
Razmišljam o sutrašnjici; razmišljam o narednih deset godina. Pitam se da li ti je spremna odjeća sutra za posao. Zabrinuta sam za novac, prekretnicama i mlijeku. Da li imamo dovoljno mlijeka? Ne mogu isključiti to što sam majka. To je ono što sam sada. I to je fizički, emocionalno i mentalno iscrpljujuće.
Ne želim da misliš da nisi više važan kao što si bio nekad. Ne mogu živjeti ovim životom bez tebe niti to želim. Ali, jednostavna činjenica je da si ti odrastao i da možeš sam uraditi neke stvari. Možeš glasati, tako da možeš i sam napraviti ručak. Zakonski možeš voziti auto, tako da možeš i sam shvatiti kako da zakažeš pregled kod doktora.
Kada se vratiš kući s posla, ti, nažalost, dobiješ najgoru verziju mene. Našoj djeci sam dala onu najbolju. Mala tajna: Ponekad, pojedinih dana, jednostavno nisam najbolja verzija sebe. Jednostavno nisam.
Ne mogu brinuti o tvom zdravlju, zdravlju dječaka, i svome zdravlju. Šta misliš ko je ovdje ignorisan? Ti nisi. Nisu ni naša djeca, niti naši ljubimci. Kada kažem da se ne osjećam dobro, kada kažem da nisam dobro spavala, to je zato što nisam brinula o sebi.
Da, kažeš mi da odem doktoru, da jedem bolje, da pijem više vode, ali sebi sam posljednja na spisku. Znam da to moram promijeniti i ne žalim se. Objašnjavam da kad treba nešto dati, jer nijedna osoba ne može sve to učiniti, ja sam ona koja daje.
Brinem zbog tvog prekida u disanju tokom sna, tvojim alergijama, tvom spazmu koljena. Brinem o Aleksovom osipu, Benovom nosu koji je iznenada počeo curiti. Brinem zbog ušiju našeg psa i koliko će koštati da se odvede veterinaru.
Ti radiš izvanredne stvari za našu porodicu. Naporno radiš za našu porodicu, znatno više od bilo koje druge osobe koju poznajem. Ti brineš za sve, uključujući i mene, više od bilo koje osobe koju sam ikada upoznala. Volim te malo više svaki put kada vidim da pomogneš nekome znajući da nikada nećeš dobiti ništa zauzvrat. Ti si najljubazniji, najbrižniji otac našoj djeci. Postoji razlog zašto plaču kada krećeš na posao. Da, malo me boli, ali saznanje da si ti njihov uzor u životu ispunjava me ljubavlju i ponosom.
Ja nisam osoba koju si oženio prije 11 godina. Promijenila sam se i evoluirala u ženu, majku, prijatelja i onoga koji brine o svim našim dnevnim zadacima. Ja sam planer zabava i lični kupac. Ja sam kuhar specijalizovan za pileće medaljone i tjesteninu. Ja sam domaćica koja ne može održavati kuću. Ja sam navijačica i bibliotekarka. Ja sam noćna i dnevna medicinska sestra.
Ništa od toga ne bih promijenila. Ja ne želim nijedan drugi život. Ja te volim i volim život koji smo stvorili. Ali, ja nisam spontana, veselo nemarna djevojka koju si tada upoznao. Ja sam majka. I to je moje sve.
Volim te zauvijek,
Tvoja žena
Autorica: Laura Birks
