Poželjeli ste uvesti promjene u svoj život, početi raditi na sebi, promijeniti posao ili nešto drugo, a onda vam dogodi da se ne pokrećete. Ili, ako i krenete, brzo se vratite natrag, u svoju zonu sigurnosti. Zvuči li vam poznato?
Koliko puta ste sami sebi “podmetnuli nogu”, odustali od nečega što vam je bitno, izgubili fokus na cilj kojeg ste si zadali? Znate, oni trenuci kada krenete u željenom smjeru, ali se obeshrabrite i govorite si u sebi: “ti to ne možeš”, “svi će ti se smijati”, “propast ćeš ako to budeš radila”… Lista je poprilično dugačka. A završava dobro poznatim “nisam dovoljno dobra” i “ne zaslužujem ništa bolje“.
Na svjesnoj smo si razini odredili cilj, ali nam nesvjesni dio stvara okolnosti koje dovode do neuspjeha. Zašto je tomu tako?
Bolna iskustva iz prošlosti i situacije u kojima nas je netko povrijedio podsvjesno utječu na naše sadašnje stanje i život
Odrastajući, od naše okoline zaprimamo razne poruke koje na nama ostavljaju trag te utječu na to kako vidimo sebe, svijet i vrijednosti koje pripisujemo sebi kao osobi. Kada se usudimo nešto promijeniti ili napraviti za sebe, a to iziskuje izlazak iz naše zone komfora, pojavi se glas “sabotera” u vidu raznih otpora.
Najčešće saboterske tehnike koje primjenjujemo bježeći od neuspjeha – ali i uspjeha – su:
- stalno odlaganje,
- nezavršavanje poslova,
- neodlučnost u donošenju odluka,
- neprestane unutarnje kritike,
- samopotcijenjivanje,
- katastrofična očekivanja,
- samosažaljenje,
- okrivljavanje drugih i
- vraćanje u prošlost.
U nama se pohranjuju iskustva iz situacija u kojima smo bili ranjivi, povrijeđeni, ismijani, ostavljeni
Ta iskustva postaju dio nas i mi razvijamo obrambene mehanizme kako bi se od njih zaštitili. Naša podsvijest ne razlikuje jučer od danas, stvarnu od imaginarne prijetnje. Iako jedan dio naše osobe želi uspjeh, drugi se boji neuspjeha i radi sve kako bi nas zadržao u sigurnoj i poznatoj zoni – logika “nemoj se izložiti toj opasnosti pa nećeš biti povrijeđen(a)”.
Saboteri su jaki dok ih ne osvijestimo i dok ne uvidimo da su oni onaj dječji, uplašeni dio nas. Kao odrasle osobe imamo sve neophodne pretpostavke da sa zrelog gledišta donosimo odluke i pokrenemo se. Svakog puta kada se ne poistovjetite s porukama unutarnjeg sabotera, kada mu ne povjerujete, ukidate njegovu moć i postupno preuzimate odgovornost za svoj život.
Kroz terapiju možete osvijestiti stvarne korijene vaših problema i modele ponašanja koji ograničavaju vaš život
Napredak počinje kad vi, kao odrasla osoba, priznate samoj ili samome sebi da u vama postoji taj uplašeni dječji dio koji nije vaš neprijatelj, već jedan dio vas, a kojem treba pokazati da je prihvaćen i poštovan.
Tada ćete moći krenuti dalje kao odrasla osoba, svjesna svojeg dječjeg ranjenog dijela koji brine za nas, ali sa spoznajom da ste zreli i da posjedujete sve što je potrebno da prestanete raditi protiv sebe.
