“Evo me doma, slabo izlazim, pripremam se za sljedeću kemoterapiju. Dane kratim vježbajući glas, a pogledam i utakmice Hajduka”

Život kroz tri faze i četiri mjeseca

Prije 5 mjeseci bio je potpuno zdrav a onda se nedavno pojavio sa kapom na glavi, no ubrzo ju je skinuo i otkrio da je ostao bez kose. Publika nije mogla suzdržati suze, a emotivno rastrešeni bili su i Tedi Spalato, Gibonni i Marijan Ban koji su tada s Oliverom dijelili pozornicu.

Javio  se u utorak poslijepodne iz svog doma u Splitu.

Tamo se uz brigu i podršku najbližih oporavlja od posljednje kemoterapije. Zanimalo nas je kako se osjeća.

“Vražja bolest je to, malo sam oslabio ali nadam se pozitivnom ishodu. Najbitnije je ostati čvrst u glavi, a ja se psihički osjećam dobro. Pijem mnogo lijekova, za svakakva čuda… Protiv bolova, za krv, za energiju pa se mogu događati nuspojave. Teško je to sve uskladiti i biti siguran da su sve tablete međusobno kompatibilne. Bio sam čak ostajao bez sluha. To je trajalo dva tjedna, kao da su mi uši bile začepljene”, priča nam Dragojević i šaljivo dodaje kako bez glasa ipak nije ostao.

“Svaki dan u kući vježbam. Malo sviram, pjevam pokušavam ne ispasti iz ritma”, kazuje.

Čujte, ja volim Split najviše na svijetu, to je moja publika, to je uvijek spektakl. Srce mi želi i traži još pjesme, koncerata i veselja, ali treba vidjeti kako ću se osjećati, odnosno hoću li to moći izdržati. Kemoterapiju je općenito teško podnijeti, koliko vam pomaže toliko istovremeno i odmaže, ali barem sam zadovoljan što me nisu uhvatile one klasične neugodnosti koje one uzrokuju”, iskreno će Oliver svojim hrapavim ali ovog puta ipak nešto tromijim glasom.

Dragojević još uvijek ne može znati u kakvom je stadiju njegov tumor, kao i to jesu li dosadašnje kemoterapije urodile plodom. Pregled mu na CT-u, kaže, slijedi tek za nekoliko mjeseci, a tada bi se trebalo znati je li tumor neutraliziran.

“Ako klasična kemoterapija ne pomogne, okrenut ću se drugim načinima liječenja, a što ću sad?”, retorički se zapitao glazbenik odbijajući daljnji razgovor o metodama liječenja.

Jeste li  smanjili dnevnu dozu nikotina?

“Mislim da neću nikad prestati pušiti. Smanjio jesam, ali pušim i dalje. Ma znaš što, idu mi na živce svi ti pusti savjeti o ishrani, pušenju, kretanju… Nije mi lako cigaru ispustit iz ruku. Bogati, dok duram duram. Ako sam cijeli život mogao uživati mogu i sad”, dobacuje podsmjehujući se, ali ipak dodaje da je žalostan zbog jedne stvari.

Naime, otkako ga je bolest uhvatila, već dugo nije bio na Korčuli, u ribolovu.

“Eto, jedino mi je toga žao. Fali mi more, brodić na Korčuli, da idem na ribe. To mi je dugo godina bio smisao, a sad mi ukućani donose ribu”, ironično kazuje pozitivni Oliver.

Iskreno, njegova volja za životom, šarm, entuzijazam i borba ne daju naslutiti da je u prilično teškom ali i opasnom životnom razdoblju, krhkoga zdravlja i oslabljenog organizma.

“Brzo se umaram i ne mogu puno pričati. Što se kemoterapije tiče vjerujem ovim metodama liječenja, ali kemoterapija na svakoga čovjeka djeluje drugačije. Za sada je dobro, pitanje je hoće li i tako ostati”, zaključuje Oliver dok nama ostaje nada da će ovaj stari morski vuk još dugo ostati sa nama.

Izvor: 100posto.hr