“Ima li kakvog, hoće li uskoro biti svadbe?”
Vjerujem kako ste i vi ove rečenice čule bar jednom životu. Ne znam kako je vama, ali meni je odavno postala muka.
A da, porodica se vjerovatno naručuje kao pizza, a udate se onog trenutka, kad poželite ispuniti želju ženskom rodu u vašem okruženju. Dobro, njima jeste bio primarni cilj udaja i eto iz nekog ćejfa rodila je tu djecu, samo radi onog kulturnog pritiska sredine i tradicije da si stara ako se nisi udala u dvadesetoj.
Ne vjerujem u priču da si ti sa dvadeset bila spremne za porodicu, nego si jednostavno morala, nije bilo druge opcije. Naravno u tim godinama i ne misliš je l’ to onaj pravi za život u narednih pedeset godina? Bitno je da ima od čega da živi, pa ćeš nekako s njim da preguraš.
Kako kažeš: ”Zavoli se s vremenom”? Ne bih da eksperimentišem da li ću da zavolim s vremenom i hoću li uopšte da zavolim. Nije mi bitan taj biološki sat jer medicina napreduje, ni to od čega živi, ali mi je bitno da li ću da mu se radujem od prvog dana, hoću li da volim naše zajedničko dijete i kakav će otac da bude?
Listu želja za sebe sam odavno prestala da pravim, ali ne i za malo biće koje još nije ni u planu.
Porodica se osniva onog trenutka kada je čovjek spreman za istu, kada ima nekoga kao podršku, nekoga s kim će koračati rame uz rame. To što je tebi bitan biološki sat, što moja generacija vodi klince u školu, meni nije važno. Lijepo je to iz tvog ugla, ali ja sam odavno prestala vjerovati u tu “zavoljet ćeš ga s vremenom” i “svako dijete ima svoju nafaku”.
Vi ženu smatrate kao robu koja se prodaje na sniženju jer smatrate da joj ističe rok upotrebe. To se prije dva stoljeća tako radilo i prije dva stoljeća su se ugovarali brakovi.
To što imaš tamo nekog sina od snahine snahe, molim da me zaobiđeš u širokom luku jer sposobna sam da odlučujem kome ću jednog dana da kažem DA, ako uopšte i kažem!
Eto, kad ti kćerka dobije to drugo prezime, ima li kakvu titulu, sem još jedno pleme kome treba da ugađa i trpi frustracije još jednog muškog egoiste? Da li je vrijednost tog zeta jednaka vrijednosti Nobelove nagrade? Nekako mi nije jasno to konstantno zanimanje za nečiji emotivni život.
Ako ti još uvijek nije jasno, emotivni život je privatnost koju neko može ili ne mora da podjeli s tobom. A ta utrka, ko će da osvoji boljeg zeta, prošla je u davnim vremenima.
Čuj osvoji zeta, a zaboga zar ti žena nema nikakvu vrijednost, zar ona uvijek treba da bude ponizna i kleči jer tako tradicija nalaže? U vremenu smo rodne ravnopravnosti, jednakih ljudskih prava i slobodnog izbora, ako slučajno nisi čula.
Nekad sam bila izolovana od ovih tema, komentara pa sam mislila kako je to davno prošlo vrijeme. Nije, još uvijek postoje oni koji misle kako slobodna žena ne vrijedi ničemu i samo svoju vrijednost dokazuje kao ponizna supruga i brižna majka.
Autorica: Anisa Mahmutović (Mreža mira)
