U posljednjih nekoliko godina u dječjim animiranim filmovima dominiraju djevojčice koje odbacuju stereotipe i ono što im nameće društvo, te kreću u avanture kako bi ostvarile ono što žele ili pak odluče raditi ono što vole unatoč oštrom protivljenju zajednice.
Mogli bi reći da je tako nešto bilo itekako potrebno. Iako živimo u modernom društvu, stereotipi se nameću djevojčicama već od najranijih dana. Recimo, prošećite dućanom s dječjom odjećom. Djevojčice su osuđene na ružičastu boju s porukama poput ja sam princeza ili pak ja sam najljepša, dok se dječacima u plavom ruhu jača samopouzdanje porukama poput “ja sam junak”, “ja sam snažan” i slično. U dućanima s igračkama situacija nije ništa bolja. Igračke za djevojčice i za dječake osim što su stereotipizirane, već od najranijih dana pripremaju djecu na rodne uloge. Djevojčice su predodređene da budu brižne majke, a dječaci snažni ratnici.
Film poput “Snježna kraljica 3: Vatra i led” pokazao je da djevojčice mogu biti itekako hrabre i snažne. Da djevojčice nisu samo lijepi članovi obitelji, već da su sposobne za velike stvari. Upravo je djevojčica Gerda zahvaljujući svom samopouzdanju i mudrim odlukama spasila svijet. Slično je i s djevojčicom iz filma “Vaiana” (Moana). Od najranijeg djetinjstva je odgajana da bude jednog dana brižna majka, a ne da razmišlja o putovanjima po morima ili istraživanjima. Unatoč tome, kada se njezin otok nađe u opasnosti, ona odluči nešto poduzeti unatoč negodovanju oca i starješina da to nije dužnost jedne djevojke. Svima je dobro poznat i film “Ledeno kraljevstvo”. U njemu je pokazano da djevojke ne moraju samo slijediti tuđe odluke, već da trebaju vjerovati u sebe i da mogu voditi. Da se ne trebaju sramiti svojih sposobnosti, niti svojih ranjivosti te ovisiti o onome što će drugi reći.
Sada bi te lijepe poruke trebalo implementirati i u stvarno društvo pa da majice plave boje na kojoj piše Junak možemo pronaći i na odjelu za djevojčice.
