Visoka inteligencija svakako je prednost, međutim nije i ključ za lakši, jednostvaniji, sretniji i ispunjeniji život. U odgovoru na to može li inteligencija biti i prokletstvo nekima, psiholozi objašnjavaju da ona svakako može imati negativne strane, koje potvrđuju naučne studije.
Često razmišljaju umjesto da osjećaju
Visoko inteligentni ljudi mogu razumjeti osjećaje jako dobro, razmišljati i razgovarati o njima, međutim problem je u tome što često neće osjećati olakšanje kod njihovog izražavanja. To je čest problem jako pametnih ljudi, posebno onih koji se sjajno izražavaju. Oni koriste riječi kao dimnu zavjesu. Manje komunikativni i verbalni ljudi svoja ponašanja koriste i kao ispušni ventil – povikaće, baciti nešto, rasplakati se, skočiti, plesati. Visoko inteligentni će pričati o tome kako se osjećaju, a kad završe s razgovorom, svi će ti osjećaji i dalje biti zarobljeni – kaže psiholog Marcus Geduld.
Dodaje kako je u tome ključna razlika između kognitivnih i emocionalnih vještina te iako naučnici ne mogu detaljno objasniti kako su oni povezani, očito je da visoka emocionalna inteligencija kompenzuje niske kognitivne sposobnosti, pri čemu se izrazito pametni ljudi ne moraju oslanjati na svoje emocionalne vještine da bi riješili probleme.
Ljudi očekuju da uvijek zabljesnu
Kod prepoznavanja visoko inteligentnih ljudi, društvo će od njih očekivati više – da budu najbolji u svemu, nebitno o kojem je području riječ, pa oni nemaju s kime razgovarati o svojim slabostima ili nesigurnostima. Na njima je veći pritisak da moraju uspjeti, zbog čega su pod stalnim stresom. To je očito već i u mlađoj dobi – djeca koja su inteligentnija generalno osjećaju više tjeskobe.
Teže nauče vrijedost teškog rada
Činjenica je kako će inteligentniji ljudi znati bolje rasporediti svoje zadatke te brže obavljati posao, odnosno s manje truda nego što bi trebalo nekom ko nije tako inteligentan. Ipak, inteligencija ne vodi direktno uspjehu, a visoko inteligentni ljudi možda nikad ne razviju upornost koja im je potrebna za njega. – Inteligencija postaje problem kad oni koji je imaju otkriju u ranoj dobi da ne trebaju toliko puno raditi kako bi pratili druge, pa nikad ne razviju dobre radne navike – ističu psiholozi.
Ljudima ide na živce kad ih ispravljaju
Bez obzira je li riječ o čavrljanju ili ozbiljnijem razgovoru, inteligentni ljudi najčešće imaju potrebu da ispravljaju druge ako kažu ili tvrde nešto pogrešno, a to znači da ih drugi doživljavaju kao pametnjakoviće koji su u društvu naporni.
Pretjerano analiziraju
Ljudi s visokom inteligencijom previše vremena troše na razmišljanje i analize, a u tome si teško mogu pomoći. Iz pretjeranih analiza proizlazi i previše brige, pa i otežana mogućnost odabira – inteligenti žele biti ziheraši u svojim odlukama kako bi bili uvjereni da nisu pogriješili, što je u većini životnih situacija nemoguće te je ponekad nužno osloniti se i na svoj instinkt.
(NN/express.hr)
