Kad si mama…
Onog trena kad se prekine pupčana vrpca, ne rodi se samo beba, rodi se i jedna mama, jer ona je do tad bila samo žena.
Prekine se ta fizička veza ali zauvijek se nastavlja veza izmedju majke i djeteta.
Nema te ljubavi koja se može porediti sa majčinskom ljubavi.
Kad si mama, tvoj život se nastavlja u nekoj drugoj galaksiji.
U tom mikrosvijetu sve miriše na tvoje dijete, sva ljepota je nemjeriva sa ljepotom tvog djeteta, nema ljepše muzike za majčine uši od smijeha njenog djeteta.
Kad si majka, ako treba, nisi nikad gladna, svoj zalogaj hljeba ostavit ćeš svom djetetu. Onaj zrak što izlazi iz njihovih nosića, udisala bi i ljubomorno čuvala u svojim plućima. Svaku suzu bi izbrisala prije nego što i izađe, svaku tugu stavila na svoje grudi, da te pritisne, da padneš pod teretom sam da tvoje dijete nikad ne osjeti gorčinu života.
Kad si mama, ideš ulicom i praviš se da si Elsa iz crtanog Frozen, bacaš čini da se zaledi sve ispred vas, dok ona glumi Annu, skačete po ulici i činiš sve da izmamiš njen osmjeh, trudiš se da ga pohraniš negdje duboko u sjećanju, da nikad ne zaboraviš te male trenutke čarolije.
Kad si mama, želiš da tragove u snijegu koje pravi tvoje dijete zaštitiš da ih niko ne pokvari, da svaku njihovu novoizgovorenu riječ uvedeš u sve riječnike svijeta.
Koliko god da razmišljaš, ne možeš shvatiti kako je čudno to da voliš to malo biće dok je još u stomaku, iako ne znaš kako izgleda, dok leži ispod tvog srca, dok udišete isti zrak.
Ne znate se, a volite se.
Onog trena kad postaneš mama i vidiš svoje dijete, zaboraviš na sve muke koje su prethodile tome.
Shvatiš da je vrijedilo proći kroz grm pun trnja, da bi došao do svoje ruže.
A, tebi je dovoljno da ti potrči u zagrljaj i kaže: “MAMA!”
A, majka, kao svjetlost, kao snaga, kao cvijet.
Toliko toga stane u tu riječ, a opet ne znaš šta da kažeš, čime prvo da iskažeš zahvalu, za šta prvo da zamoliš Gospodara da je nagradi.
Svi mi imamo najbolju mamu na svijetu. Svaka mama je posebna na svoj način i vjerujem da dok smo živi nikad im se ne odužimo za sve što su uradile za nas. Jer, one su te koje uvijek daju više, ne takmiče se, samo žele da nam ništa ne nedostaje.
Sigurno sam mnogo puta ražalostila srce svoje majke, nikad namjerno, ali kako smo samo mali ljudi, skloni smo greškama.
Ako si me nekad u danu 10 puta pitala jesam li gladna, hvala ti. Kad sam bolesna bila, hvala ti što si noći provodila sa mnom, u strahu, u želji da sto prije ozdravim. Hvala ti za svaku haljinu koju nisi sebi kupila, da bi mi kupila što volim.
Znam da ce doći dan kad će mi faliti da mi svako malo kažeš da jedem, falit će mi da mi kažeš da se dobro obučem, falit će mi baklava koju ti napraviš i uvijek se sekiraš hoće li agda dobra biti, falit će mi da te pitam koje meso da kupim, falit će mi tvoja blizina, da te zagrlim, poljubim, tvoje namučene ruke dodirnem.
Molim se Gospodaru da mi oprosti svaku njenu suzu, svaku tugu, svaki trenutak sekiracije, molim se za Džennet pod njenim nogama.
