POŠTAR DŽOŠ HEFTA NAM DOLAZI IZ S A D, TAČNIJE SJEVERNE DAKOTE, GDJE RADI CIJELI SVOJ ŽIVOT KAO POŠTAR.
ON JE KAO I SVAKO JUTRO IMAO SVOJU UOBIČAJENU RUTU PO GRADU, A BILO MU JE ČUDNO ŠTO NA ULICI NIJE VIDIO 94-GODIŠNJU BAKICU ALISU PAKOČ KOJA JE SVAKO DAN SJEDILA ISPRED VRATA I POZDRAVLJALA GA.
Džošu je to bilo čudno, jer nije navikao na to, opet, iduće jutro nije bilo bakice, što mu je bilo zabrinjavajuće. Svakako je imao i poštu da joj isporuči, ali pošto ona nema sanduče, odlučio je da pozvoni na njena vrata da vidi u čemu je problem. Dok je zvonio, u pozadini je čuo meki glas, koji doziva Džoša u pomoć.
Znao je odmah šta treba raditi, krenuo je da uđe, ali vrata su bila zaključana. Potom je udarao iz sve snage nogom, dok ih nije razvalio. Na podu je zatekao Alisu, koja je prethodni dan pala i više nije mogla da ustane. 20 sati je ona tu ležala, ali kaže znala je da će doći Džoš da joj pomogne.
Na kraju su je smjestili u starački dom, gdje će se brinuti o njoj, a Džoš joj svakodnevno dolazi u posjetu. Na kraju je Džoš i nagrađen sa Postmaster general nagradom, što je najveće odličje koje poštar može da dobije.
