“Žao mi je što nije došao niko iz BiH”, riječi su Razije Mujanović nakon jučerašnjeg zvaničnog prijema u FIBA-inu Kuću slavnih. A u toj kući pored Michael Jordana, Magic Johnsona, Larry Birda, Charles Barkleya, Karl Malonea, Tonija Kukoča, Dušana Ivkovića, Shaquille O’Neala i njima sličnih bezveznih likova, uz Razu je mjesto dobilo još samo 12 dama. Brat bratu, od kada FIBA postoji, košarku je diljem planete profesionalno igralo i igra bar milion žena. Njih 13 je slavno! Ostale nisu. Među 13 je Raza.
Onako kako je sama krčila svoj put, sticala svjetsko poštovanje i slavu, tako je i sama sinoć u Ženevi zakoračila u Kuću slavnih. I ima tu neke kosmičke pravde. Jer šta će u stvari tamo iko sa Razom, u Kući slavnih! Tamo nikom iz ove zemlje nije ni mjesto. 1000 ljudi sad ovdje da pitaš, jedan bi znao bilo šta iz sportskog života Razije Mujanović. Ali viceve o njoj zna svako. I dok smo im se mi smijali, Razi se svijet klanjao i juče poklonio.
A vicevi o Razi zapravo su vicevi o nama, o našim majkama, sestrama, ženama, prijateljicama… o balkanskoj ženi. O ženi kojoj se priznaje samo da može biti žena onako kako je balkanski balvan zamišlja. Ili tako ili nikako.
Vicevi su to o našem jadu i čemeru, našem napodnošenju samih sebe, našim kompleksima i inferiornostima.
A Raza ko Raza, ljepša je od svoje zemlje kako danas, tako i vazda što je bila. Ako neko od nas misli da nije, neka se pogleda u ogledalo, okrene oko sebe, neka pogleda kroz prozor, upali televizor… I zato je Raza sama. Jer poganluku našem pored nje i nije mjesto.
Autor: Denis Čarkadžić
