“Drugi dan četvrtog razreda otpratila sam do škole svoju devetogodišnju kćerku Avu. Kada smo se pozdravljali, pitala me može li mi nešto reći nasamo. Odmah sam se prestrašila. Zlostavljaju li ju? Da li je upala u neku nevolju?
Krivo viđenje društva
Stali smo sa strane, na tiho mjesto hodnika i onda mi se povjerila kroz suze da čudno hoda jer joj je trbuh veliki. Pokazala mi je kako hoda s ramenima i strukom nagnutim prema naprijed cijeli dan da bi pokrila svoj “veliki” trbuh, prenosi “Net“…
Kao žena, znam kako joj je. Ali, kako je moguće da se već kao devetogodišnja curica osjeća tako užasno? Od svih stvari koje bi ju trebale brinuti u njezinim godinama, biti debela ne bi trebala biti jedna od njih. Osim što jest.
Veliki pritisak koje ovo društvo stavlja na cure da budu mršave i lijepe počinje otprilike kada imaju tek šest godina, a nastavlja se kroz cijeli naš život. Ovo nije ništa novo i sigurno se neće promijeniti u skorije vrijeme. Ali dat ću sve od sebe kako bih napravila nešto po tom pitanju, zbog svoje kćerke, ali i sve druge djece. Naučila sam mnogo u svoje 43 godine, a između ostalog i to kako negativno vidimo svoje tijelo i kako nas to može dovesti do depresije i nezdravog ponašanja, kao i do poremećaja u prehrani.
Sve je čula od mene
Za početak, pretpostavimo kako je takav njen stav moja pogreška. Jednom kada postanete mama, pogotovo mama djevojčice sve vaše nesigurnosti postanu stvarne i preispitujete svaku svoju riječ i odluku. Ja sam kriva za sva gledanja u ogledalo i vrijeđanje svog trbuha.
Za starenje koje baš i ne izgleda lijepo. Za glasno ponavljanje kako sam debela i da ne volim svoje tijelo – i ne nužno ispred svojeg djeteta. Nisam toliko glasna. Ali, ispada kako imam pametno dijete koje me čuje i iz druge sobe ili pak zna zašto ne volim odjevati kupaći kostim. Zašto bi onda ona razvila dobre osjećaje prema sebi kada ih njena vlastita majka nema?
Dobra vijest je da znam da nisam sama, s obzirom da je većina djevojaka i žena nezadovoljno svojim izgledom i isprobavaju razne dijete kako bi dostigle željenu težinu.
Preduzela sam nešto
Djetetu možete govoriti kako nije debela, kako nije bitno što ljudi misle, da je bitno kakva je osoba i kako se ponaša prema drugima ili da je lijepa baš takva kakva jeste. Ali, da li su ove riječi promijenile išta kod vas? Budimo realni.
Znamo kako neće jedna riječ promijeniti način na koji razmišljamo. Niti će pritisak koji osjećamo od drugih nestati iste sekunde. Jedino što možete napraviti je probati s drugačijim pristupom i sve lijepo objasniti vašoj maloj curici. Nisam psiholog, samo sam mama koja je isprobala ovaj način rješavanja stvari i kod moje curice je upalilo. Možda će i vama upaliti.
A evo i šta sam napravila:
Razgovarale smo
Sve je započelo razgovorom. Trajalo je oko sat vremena. Odgovarala sam na sva njena pitanja i slušala sam je pažljivo.
Priznala sam svoje probleme
Djeca dobro reaguju kada shvate da i mi odrasli radimo greške. Objasnila sam joj kako sam i ja nesigurna u vezi svojeg tijela i kako i ja moram poraditi na odnosu prema sebi.
Pubertet je normalan dio života
Pubertet može početi stvarno rano, a s njim nekada dolazi i debljanje, kao što se dogodilo kod moje kćeri. Objasnila sam joj kako su sve stvari koje joj se događaju s tijelom normalne i kako će se uskoro višak koji se nalazi na trbuhu uskoro otići u druge dijelove tijela. Rekla sam joj da bi trebala biti sretna jer je već ušla u pubertet.
Objasnila sam joj negativne uticaje pritiska društva
Pokazala sam kćeri video cure koja ima poremećaj u prehrani. Obje smo plakale na kraju videa. Ovo može djetetu pomoći da vidi kroz što njezini vršnjaci prolaze.
Rekla sam joj kako tuđe mišljenje nije bitno
Počela je biti opsjednuta time kako ju drugi vide i što joj govore. Rekla sam joj kako smo mi svi puno više od tijela i kako mora uvijek biti svoja i ljudi će to cijeniti.
Podsjetila sam je da će biti teško
Mora znati kako život nije lagan i kako nije savršena, ali niko nije. Recite joj koliko je pametna i prekrasna osoba.
Pokazala sam joj pravu istinu
Pokažite joj fotografije prije i nakon Photoshopa. Djeca ovo ne znaju, a trebala bi. Trebaju znati kako nije uvijek sve kako izgleda na televiziji.
Napisale smo listu sa 10 stvari
Recite joj neka napiše listu 10 stvari koje voli na sebi. Ava je napravila svoju listu, ali i ja sam svoju. Ovo je dobra vježba da se osvrne na one pozitivne stvari.
Idući dan sam ju ponovno dopratila do škole i podsjetila da hoda kao da je ponosna na sebe. Nasmijala se i rekla da bude. Nasmijala sam se i rekla da bih i ja napravila isto. Kada je stigla doma iz škole, trećeg dana četvrtog razreda rekla je: “Danas je bio odličan dan”. I samo tako je i njen smiješan hod nestao.”
