Nakon burne nedjelje, mami Erin suprug je rekao da mu je potreban odmor, a evo šta mu je ona odgovorila…
Zaposlenoj mami i blogerki, Erin Tejlor, nakon burne nedjelje suprug je rekao da mu je potreban odmor od svega. Pošto je mislila da on, ali ni mnogi drugi muževi možda i nisu baš potpuno svjesni šta sve donosi život i osnivanje porodice, ona je odlučila da napiše otvoreno pismo koje je objavljeno na Hafington postu. Pismo njenom, ali i svim drugim muževima koji misle da im sada treba odmor… A još nista nije ni počelo…
“Dragi moj,
Pišem ti ovo pismo kako bih ti obezbjedila i jednu drugu perspektivu viđenja stvari, osim tvoje. Jučer, nakon veoma burne nedjelje koju smo proživjeli, rekao si mi:”Treba mi odmor!”. To si mi govorio i u nekim situacijama ranije, i ja sam razumjela, ali ovoga puta moram nešto da ti kažem.
Nema odmora!
Priznajem da nam je posljednjih nekoliko nedjelja bilo užasno.. Ja sam radila prekovremeno jer na poslu imamo projekat koji mi znači iz više razloga, naš trogodišnjak je u fazi kada je zaista pomalo blesav, a morao si da radiš i kućne poslove.
I da, znam da je antibiotik koji trenutno uzima naše dijete uzrokovao da povrati u krevet, a da je prije toga trebalo i da ga okupaš baš kada je počinjao prenos košarkaške utakmice. Sve razumijem, priličan je haos u našoj kući.
I uz sav taj haos vjerovatno si zaboravio jednu stvar. Da sam ja trudna. Razumijem da ti ne možeš da znaš kakav je osjećaj kada još jedno ljudsko biće živi u tebi, pa ti to neću zamjeriti, ali zamjeram ti što do sada nisi vidio koliko sam umorna. Ali kada već guram sama posljednje tri godine, izgurati ću i ovo sama.
Znam da si jedva dočekao da sjedneš i da otvoriš tu limenku piva, ali dok ti uzimaš prvi gutljaj naš sin također uzima jedan, ali iz posude za vodu našeg psa. Skrećem sa teme, tako da pređemo na stvar…
Stvari će u našoj kući za koji mesec još više da se zakomplikuju. U naš život će da uđe još jedno živo biće. Niko od nas neće spavati. Beba će se buditi, budiće i starijeg, a on će onda da pije vodu iz posude našeg psa baš kada ja budem dojila, a pas će vjerovatno nuždu da obavlja u kući jer ćemo na njega potpuno da zaboravimo u čitavom tom ludilu.
Za razliku od prvog puta, sada ćemo imati i jedno dijete sa svojim potrebama, koga treba čuvati, nahraniti i odvesti na trening. U kući će nam vjerovatno biti haos i svađati ćemo se oko toga ko će oprati sudove.
I onda taman kada se usaglasimo biti će vrijeme da se ja vratim na posao. Svakodnevno ćemo voziti dvoje djece na različite strane, a mi ćemo nastavljati na naše zahtijevne poslove. A onda će nam se pokvariti auto, krov će da prokišnjava, a veš mašina će da poplavi kupatilo.
Dobra vijest je da će stvari u nekom trenutku postati malo bolje. Ustanoviti ćemo rutinu, imati ćemo kalendar u bojama i tačan raspored obaveza, uvečer ćemo sjediti i piti piće. Ali onda…
Onda će opet sve da se promjeni… Djeca će da krenu u predškolsko, pa u prvi, drugi, treći razred… Što znači 53654 obaveza nedjeljno (puta 2). I tako narednih 13 godina. Pravi pakao, zar ne?
Ali ni to nije kraj.
A ako naša djeca budu kao ti kada si išao u srednju školu, onda će da piju pivo i puše u našem podrumu. A sa druge strane, ako budu kao ja onda će da budu preosjetljivi i biti će potišteni kada im nastavnica kaže da nisu dovoljno dobri za hor ili sport. Uglavnom, nikad kraja haosu.
Nadajmo se da će naša deca ići na fakultet ili, ako ne, da će se sa 18 godina odvojiti i živjeti samostalno, ali budimo realni, djeca danas žive sa roditeljima do tridesete. Što u našem slučaju znači negdje do 2032. godine. Pa… Još ćemo biti mladi.
Znači, prema mojim proračunima, odmor koji tražiš dobićeš eventualno kada budeš imao negdje oko 67 godina.
Zato šuti i uživaj. Kada pomislim na narednih 30 godina, sada ti je najlakše, sada smo na tom odmoru, posao nas tek čeka.
Ovo sve sam morala da ti napišem kako bih te podsjetila da je ovo život koji smo izabrali.
Dakle, hajde da ga prihvatamo. Da se oslanjamo jedno na drugo i da kroz njega idemo zajedno.
Hajde da se fokusiramo na sve one lijepe stvari koje ćemo da doživimo u sred tog haosa, i nikada da ne zaboravimo koliko smo srećni što uopšte imamo priliku da sve to proživimo.
Volim te, i volim nas zajedno, ali ušuti! Nemoj više nikada da mi govoriš da ti treba pauza.
S ljubavlju,
Tvoja žena.
P.S. Sada je vjerovatno pravo vrijeme da ti kažem da je naš sin bacio tvoj mobilni u wc šolju.”