Na društvenim mrežama nedavno je počelo da se širi pismo slavne glumice Laure Dern koje je napisala svojoj 12 -godišnjoj ćerki Džeji u septembarskom broju InStyle magazina, kako bi joj ukazala pravi put i stvari na koje mora da pazi u današnjem svijetu.
Prenosimo vam pismo:
“Draga Džeja, u posljednje vrijeme mnogo sam razmišljala o tome šta danas znači biti žena. Snažna žena u svojoj koži koju niko ne pokušava da etiketira. I kao dio tog procesa, prisjetila sam se vremena kada sam bila u tvojim godinama.
Sedamdesete su bile u kulturološkom smislu novo vrijeme. Za razliku od žena u generaciji moje bake, kojima je govoreno da mogu da odaberu tek nekoliko životnih puteva, moja majka i njene prijateljice bile su dio revolucije u kojoj su jasno izrazile da nisu zadovoljne ograničenjima – one su željele sve.
Iako je društvo to počinjalo da prihvata, pretpostavljalo se da će oni koji sve isprobaju, doživjeti pad.
Provela sam dobar dio života govoreći sebi: Ok, biti ćeš glumica, ali ćeš se morati odreći svega drugog, pa vjerovatno nećeš imati uspješnu vezu. Ili, biti ćeš majka, pa ćeš se morati da se odrekneš glume, ili udata sam, pa ću staviti karijeru na čekanje, biti ću dobra žena i podržavati ću svog supruga.
Ali tada sam shvatila da se ne smijem ograničavati.
Život je strašan, ali i predivan. Nikad nećeš sve učiniti kako treba. Slasno ćeš zabrljati, ali to je dio otkrivanja same sebe.
Postoji ogromna sila koja utiče na tvoju generaciju – zove se društvene mreže, i glumi ti majku u istoj mjeri kao i ja. Ta druga majka je jako uticajna, i govori ti da je tvoja vrijednost određena brojem ljudi koji te prate. Ona također određuje šta je lijepo, i šta sve život čini zabavnim.
Ono što društvene mreže daju mladim djevojkama poput tebe su dvije priče – bijela i crna. Na jednoj strani ekstrema sve je savršeno i svi su okruženi prijateljima. Drugi kraj spektra pretvara depresiju i usamljenost u nešto vrlo glamurozno.
Ali želim da znaš da se većina života odvija u sivim prostorima između blaženstva i teške tuge.
Želim da imaš vjere u sebe. Želim da možeš da razgovaraš s prijateljima o svojim i njihovim sivim zonama bez osuđivanja. Imati ćeš uspejhe i neuspjehe u istoj mjeri. Oba iskustva su vrlo važna. Oba iskustva te definišu kao osobu.
Istina glasi da je sve sjelo na svoje mjesto u trenutku kad sam se predala neredu života: moja čežnja za umjetnošću, moje glumačke vještine, kao i sposobnost da budem prijateljica i majka.
Moraš da pronađeš svoj put i ispišeš svoju priču bez toga da budeš prisiljena na pripovijest za koju misliš da je najlakši put do uspjeha, ili ono što će se svidjeti većini. Želim da živiš u prostoru koji je tvoj slasni nered. Priča mora doći od tebe.
Voli te, mama”
