Je l’ vam poznat onaj osjeća kad vas naljuti nešto za šta ste mislili da će vas emotivno slomiti kad se desi??
Meni nije bio poznat do neki dan.
Piše: Samohrana cura
Najobičnije ispijanje kafe s prijateljima, u lokalnom pabu pretvorilo se u sljedeću formulu: pogled prema vratima + odsijecanje nogu + nekakvo nedefinisano očekivanje + talas ljutnje, što je na kraju rezultiralo raščišćenim računima u mojoj glavi.
Moja bivša ljubav mog života i ja prekinuli smo prije skoro 4 godine. U tom periodu su se smjenjivale najrazličitije faze – od totalnog muka, preko „još te volim“ razgovora i „mogli smo se pomiriti“ do toga da je danas sretno oženjen čovjek.
Ja nisam ni oženjena, ni udata – ja sam sretna samohrana cura.
Motivacija koja me je natjerala da pišem ovaj tekst rodila se u momentu kad sam mu vidjela lik na vratima spomenutog paba. Iza nega, i lik gospođe koja danas nosi njegovo prezime. Ne znam vam tačno opisati osjećaj kad vidiš bivšeg sa ženom poslije neke 2 godine totalne pauze od bilo kakvog kontakta, jer sam se malo izgubila, ali sam se brzo pribrala u odluci da ću se ponašati po principu „kako ti sa mnom, tako i ja s tobom“. Gledam ispod oka da se pozdravljaju s nekim društvom dva stola od mog i kuliram. I čekam. Ne znam šta, ali čekam.
Kontam kako ću sad da izlikujem nad ovom njegovom dok joj budem pružala ruku da se upoznamo. Sva sam u fazonu „šta si mog'o imat’, a nisi“. I dok sam ja smišljala te epske rečenice zbog kojih će ona shvatiti da mi nije ni do koljena, prođoše njih dvoje pored mene k'o kraj turskog groblja.
E tad je naletio talas ljutnje!
Ne znam je l’ mi bilo gore što prođe tako pored mene poslije svega lijepog i ružnog kroz šta smo skupa prošli ili što moja predstava „Šta si mog'o imat’,a nisi“ nikada neće doživjeti premijeru. Tipična ženska posla.
Kako prođoše njih dvoje, uskoro za njima ode i taj talas ljutnje. Gledam mu facu u ogledalu ispred mene, koju mi je sam stavio u vidokrug kad je izabrao gdje će sjesti i shvatam da je ovo maloprije bila samo ženska sujeta. Ništa na toj faci i iza nje više ne liči na onog momka kojeg sam obožavala.
Promijene se ljudi, promijene se kriteriji.
Umjesto taksijem, kući sam otišla pješke. Da saberu moje misli utiske. Vele da prve mačiće u vodu bacim i zaboravim da su mi se noge odsjekle kad sam ga tek ugledala. I da mi je super metoda za susret bivšeg sa sadašnjom.
U životu je super biti u prednosti. Ali nekad je neophodno nekome dati malu prednost, da bi ti završio kao pobjedik.
