Par mjeseci nakon što me je tadašnji vjerenik zaprosio, rekao mi je da me je varao tokom svih godina naše veze. Bila sam skrhana – moja vizija “sretnog završetka” pretvorila se u noćnu moru u svega par sekundi, piše “B92“…
Tačno se sjećam tog momenta. Bio je divan ljetni dan i krenula sam da se istuširam, kada mi je zazvonio telefon. Bio je to moj tadašnji vjerenik, koji mi je rekao da će svratiti do mene jer moramo da razgovaramo o nečem bitnom. Zbog njegovog glasa sam se naježila. Srce mi je potonulo – bila sam ubjeđena da će otkazati vjenčanje.
Kada je došao, sjeli smo na krevet u spavaćoj sobi. Priznao mi je sva svoja nevjerstva, a ja sam plakala. Pretrnula sam. Vjerovala sam mu svim komadom svoje duše u te četiri godine.
Ipak, iako sam bila skrhana, nisam mogla da podnesem ni pomisao na to da ga ostavim. Već smo zakazali salu za vjenčanje, a njegovi roditelji kupili su nam kuću iz snova. Sve o čemu sam razmišljala bilo je “Šta će drugi pomisliti ako otkažem venčanje?”
Mogla sam da osjetim njegov bol dok mi je govorio da ne bi mogao da me oženi, a da mi prethodno ne kaže istinu. Ubijedila sam sebe da, budući da mi je sve otvoreno priznao, neće se desiti opet i možemo da se uljuljkamo u bajku. Riješila sam da nikom ne kažem ništa o njegovom priznanju, i nastavili smo sa pripremama za svadbu.
Da sada mogu da vratim vrijeme, rekla bih toj uplakanoj djevojci na krevetu da zaslužuje više i bolje.
Dok me je tata vodio pod ruku do oltara na dan vjenčanja, djevojčica u meni htela je da se ušuška u njegovom zagrljaju i isplače se. Pogledala sam mu u oči i vidjela koliko je ponosan. Nisam mogla da mu slomim srce.
To je trenutak kada sam znala da ću morati da se sama nosim sa svojom tajnom.
Međutim, godinu dana nakon vjenčanja, moj muž je ponovo to uradio. I opet me je prevario. I opet, i opet, i opet… Očekivala sam da će stvari biti bolje, a kada sam uvidjela da definitivno neće, dio moje duše je izašao iz veze. Godinama kasnije, konačno sam prikupila hrabrost i otišla iz tog braka, ali više nisam imala pojma ko sam zapravo ja.
Moj odlazak bio je zapravo početak. Neki od najtežih životnih trenutaka desili su mi se u narednih šest godina, dok sam pokušavala da ponovo izgradim svoju ličnost i zaljubim se u sebe.
Ovo su četiri stvari koje sam naučila iz svega:
Strah od tuđeg osuđivanja i kritike ne vrijedi ništa u poređenju sa vašom srećom. Odrasla sam u patrijarhalnom domu i mojoj porodici je jako teško palo kada sam ostavila muža. Oni nisu ništa željeli da kažu svojim prijateljima o tome, jer je to “sramota” i dugo smo se pretvarali da imamo savršen život.
Niko nije znao pravu dubinu onoga što se događalo iza zatvorenih vrata, ali ipak su svi imali mišljenje o tome. Upamtite – mišljenja drugih ljudi su to – njihova mišljenja, a ne vaša!
Ponašanje drugih prema vama je odraz toga koliko cijenite sami sebe. Ljubav prema samom sebi i spoznaja koliko vrijedite su ključni faktori za privlačenje pravih ljudi u život. Sakrivala sam nevjeru svog bivšeg muža jer nisam vjerovala da zaslužujem bolje. Pružao mi je lijep život, ali iznutra sam bila prazna i usamljena.
Nije važno šta vam neko radi, već šta vi radite da biste to zaustavili. Kada bih mogla da vratim vrijeme, rekla bih onoj djevojci koja je sjedila na krevetu i plakala da vrijedi mnogo više, da zaslužuje čovjeka koji je poštuje, cijeni i koji će da se bori za nju. Rekla bih joj da još uvijek ima vremena da ode.
Vrijedni ste borbe za sebe. Sreću ćete naći onda kada život prestanete da živite zbog drugih, i okrenete se svojim željama. Neki ljudi misle da je borba ono što nas čini jakim, ali nekada je najteža stvar jednostavno otići i napustiti borbu.
Ja sam ostala toliko dugo u vezi sa nevjernim partnerom jer nisam željela da razočaram sve koji su uložili u našu vezu – uključujući tu i sebe. Nije lahko otići iz onoga što ste zamišljali kao idealan život, ali u vama je hrabrost i snaga da to uradite. Samo ih oslobodite”.
