Psiholog Aleksandar Šibul kaže da roditelji često ne primjećuju promjene na svojoj djeci, jer su obuzeti svojim mukama, a najveća od svih je siromaštvo.
Škola je za djecu frustrirajuća, jer nastavnici imaju zahtijeve, a ništa ne nude, ocjenjuje Šibul. Smatra da djeca ne mogu da odgovore na pritisak i sve što se od njih traži, stalna odgovaranja i kontrolne zadatke.
Upitanju je faktor škole, koji je negativan. Pred djecu se postavlja standard, svojevrsni urnek, a u odnosu na standard neki su pametniji, a neki lošiji. Nastavnike zanima izlaz, rezultat, a ne dijete pojedinačno. Takav pritisak je za djecu težak i istiskuje malo biće iz života”, navodi Aleksandar Šibul i napominje da je škola tek jedan od faktora sredine koji utiču na mlade ljude tako da ih vode i u samoubistvo.
Faktori sredine su i siromaštvo, svađe, trzavice i nesređeni odnosi, a često i alkoholizam u porodici.
“Roditelji su obuzeti sobom i svojim problemima i ne vide probleme djeteta. Takva je situcija u haotičnim porodicama. Neki ne vide šta se dešava, a neki nemaju ni čulo da primjete promjene kod djeteta. Mnogi ne znaju kome da se obrate, nije im lako da dođu do psihologa, a odlazak kod privatnog psihologa košta. Ljudi ne mogu da se riješe problema, a siromaštvo je najveći faktor takve situacije. Većina ljudi danas živi teško i imaju novca samo da pokriju osnovne potrebe”, smatra Šibul.
Ocjenjuje da je u našim porodicama jako prisutan i alkoholizam, te djeca iz takvih porodica rastu u očaju, u uslovima iz kojih ne znaju gdje i kako da pobjegnu, što je sve jedna velika nesreća.
“Statistika kaže da u našoj zemlji svake godine na 7.000.000 ljudi njih 1.000 izvrši samoubistvo. To možda statistički nije veliki broj, ali realno to jeste veliki broj samoubistava. Pored toga, koliko je još djece koja pomisle na samoubistvo, a to su vjerovatno svi adolescenti. Neki od njih to i učine. Oni koji nemaju izlaz”, kaže naš sagovornik.
Fenomen “plavi kit”
Nedavno je i do naše zemlje stigla igrica “plavi kit” u kojoj se djeca pozivaju na samopovređivanje, a onda i na samoubistvo. U svijetu je do sada oko 130 djece izvršilo samoubistvo “po nalogu” igrice, a kod nas na sreću, toga još nije bilo. U javnosti se pojavila informacija o jednom jedanaestogodišnjem dečaku koji je pokušao da obriše igricu, ali su mu stigle prijetnje da će mu pobiti porodicu, ako to učini. U igrici djeca dobijaju zadatke koje treba da ispune, a oni uključuju samopovrjeđivanje i svaki naredni zadatak opasniji je od prethodnog. Šibul kaže da roditelji treba da provjeravaju šta im djeca rade, pa i da vide kako provode vrijeme na internetu.
“Ne treba da se dozvoli bezuslovno korištenje interneta, ali je pitanje koliko to roditelji mogu da kontrolišu i kolike su im kognitivne sposobnosti i znanje na osnovu kojih mogu da provjere i vide šta im djeca rade. Da bi neko bio dobar roditelj trebalo bi da bude psihički zdrav i ima prave sisteme vrednosti. Da stalno radi na sebi. A za to je spremno tek oko pet odsto ljudi”, kaže Šibul i zaključuje da su u ovim situacijama u pitanju višeslojni problemi.
