Ukrašen biserima ili kristalima, ili jednostavno bijeli. U Japanu, na primjer, veo koji nosi mlada na vjenčanju simbolično sakriva ljubomoru i ego.
Veo koji žene nose u različitim prilikama i različitim kulturama ima dugu i donekle kontoverznu historiju. Nekada, veo ili zar, služio je djevojkama i ženama iz plemićkih porodica da zaštite anonimnost i pokažu skromnost. U drevnoj Asiriji je prostitutkama bilo zabranjeno da nose veo. Jevrejski spisi, kao i Novi zavijet ili Kur'an sadrže mnoge pomene nošenja vela kao religijskog značaja. Veo je osiguravao da jedini muškarci koji mogu da vide ženino lice su njen muž ili otac i braća. U modernom dobu zapadne civilizacije jedna od prilika kada žena nosi veo je njeno vjenčanje, ali se taj običaj sve više smatra staromodnim i sve je rijeđi.
Mlade u drevnom Rimu nosile su “vatreno” oslikane velove da bi odbile zle duhove koji bi mogli da upropaste svadbenu ceremoniju. Postoje i mišljenja da se veo nosio kako bi žena zaštitila svoju ljepotu i odbila poglede nedobronamjernih. Današnji veo pojednostavljeno je simbol čistote i čestitosti buduće supruge, ali istovremeno nose i erotsku notu u pokretu podizanja vela na svadbenoj ceremoniji. Tako se prisutnima daje na znanje da će se mlada uskoro predati i svom suprugu prve bračne noći.
U viktorijansko ili edvardijansko doba u Engleskoj veo je mogao da bude veoma težak i veoma dug kako bi istakao djevojačku nevinost, dok je u kasnom dvadesetom vijeku veo postajao sve manji i dekorativniji, mijenjajući svoju ulogu iz simboličke u samo estetsku.
Izvor: National Geographic
