Avgust je vrijeme kada je pobjeda ako kući s posla uspijete da se vratite a da ne izgledate kao pokisli pacov. Šta bi zaposlena žena trebalo da obuče ne bi li pobijedila vrućinu? Možda lan, možda pamuk, ali ima i onih koji su izabrali “Izbegličku haljinu”.
Ovo zvuči kao loša šala iz “Zoolandera”, ali donedavno ste zaista mogli da kupite haljinu s takvim imenom u bruklinskom butiku “Uzi”.
Jedna od osnivačica butika – Mari Gustafson kaže da je haljina, čija je cijena 119 dolara, tako nazvana u jeku finansijske krize, “kada nismo mogli da pobjegnemo od realnosti raspada globalne ekonomije”. Uz to ona je dodala da njena firma danas tu istu haljinu ne bi isto nazvala.
Nedavno student s Oksforda je na Fejsbuk postavio sliku te haljine bez rukava i za nekoliko sati kompanija je zasuta kritikama.
Why would you call this a 'refugee' dress? No similar names for other dresses. https://t.co/0LNxczwHip And @uziuzinyc blocked me? lol wat. pic.twitter.com/hbhSjs7RsL
— Sana Saeed (@SanaSaeed) August 1, 2017
Za jedan dan taj komad je na sajtu kompanije preimenovan u “Oxford Dress”. Ipak, gospođa Gustafosn i dalje stoji iza toga da je sasvim u redu odjevnom predmetu dati po svim parametrima loše ime.
Kada nešto kreiraš, moraš ga nekako nazvati. Većina modnih komada nose najdosadnija imena jer ljudi ne žele ozbiljne razgovore o tome, ali je važno da se u modi priča o tim problemima- rekla je Gustafson. Vjerujemo da je samo nešto htjela da kaže novinarki “Njujork Tajmsa” koja je bila uporna da dobije njenu izjavu. Šta je rekla…to vjerovatno ni sama ne zna.
U pravu je samo u jednom – moda treba i mora da se uključi u humanitarna i politička pitanja. “Uzi” je samo krenuo u potpuno pogrešnom pravcu. Ovo je samo poslednji slučaj u dugoj tradiciji katastrofalnih modnih promocija i maketinških trikova.
ROBOVI, KRV I AUŠVIC
Tokom poslednjih nekoliko godina, vidjeli smo Dolce & Gabbana “sandale za robove” od 2.300 dolara, Zarine dječje majice “šerif” sa šestokrakom žutom zvijezdom koja je jako asocirala na reciklirana logorska odjela iz Aušvica, a tu je i majica Urban Outfitters od 129 dolara koja je kobajagi isprskana krvlju, na njoj piše “Knet State”, a inspirisana je pucnjavom na univerzitetskom kampusu 1970. kada su mnogi protestanti protiv rata završili mrtvi.
Urban Outfitters selling what looks like a blood-soaked Kent State sweatshirt http://t.co/aGgolT139Q via @sarahrich pic.twitter.com/WC6t3TlwWo
— Matt Novak (@paleofuture) September 15, 2014
Ovog ljeta umetnica i dizajnerica Katja Dobriakova je napravila prvu “Jungle” kolekciju. Na nekim komadima su printovi životinja, a na drugim su slike Afrikanki i Meksikanki sa “etničkim ženskim” imenima. Uz to što su prilično skupe (majica je 185$), Katjina linija je neprimjerena i rasistička. Ipak, ona je preimenovala svoje komade na sajtu ne želeći da izazove pažnju na društvenim mrežama.
IZBJEGLICE NISU PUTNICI
Prošle godine glumica Prijanka Čopra se pojavila na naslovnici magazina Condé Nast Traveler u bijeloj majici s rečima “Izbjeglica”, “imigrant”, “autsjader” koje su precrtane, a neprecrtana je ostala samo riječ “putnik” na dnu liste.
Kritičari su bili brzi ističući da “biti izbjeglica” nije izbor. Čopra se izvinula, ali ova vrsta glamurizacije raseljenih i netačni prikazi imigracije nisu prošli neopaženo. Dva britanska umjetnika – braća Konors su posjetili izbjeglički kamp “Džungla” u Francuskoj i bili su šokirani zbog netačnih medijskih izvještaja o izbjegličkoj krizi.
OSVETA
– Razlika između medijskog predstavljanja i realnosti je zapanjujuća. Tu su ljudi, među njima mnogo djece koja su pobjegla od neopisivog terora rata i progona, žive u očajnim uslovima, napušteni i osramoćeni u medijima – rekao je Majk Snel.
Njih dvojica su se nekoliko puta vraćali u “Džunglu” i pokušavali da prikupe novac za izgradnju skloništa, većinom za djecu bez pratnje. Odgovorili su na cijelu medijsku laž na najbolji mogući način – napravili su fejk naslovne strane i slali ih po cijeloj Britaniji.
Kao što njihov rad podvlači – izbjeglice nisu ni “putnici” koji posećuju prelijep novi grad, ni tinejdžeri željni avanture. Sigurno nisu ni nomadi koji traže da budu iskorišteni u reklamama u kojima se prodaju magazini ili odjeća.
“Migrantski šik”, kako je to Ana Vintur nazvala (pa se poslije i ona izvinula), ne postoji i ni ne treba da ga ima. Brendovi ne treba da izbjegavaju aktuelne događaje i političke uzroke, ali to treba da rade pažljivo i pametno.
A mi – konzumenti bi trebalo da podržimo brendove koji se ne zaustavljaju samo na priči od važnim humanitarnim problemima današnjice, već doprinose boljem životu ugroženih.
Izvor: noizz.rs
