Nije lako pročitati ove redove… psihoterapeut razotkriva najdublje motive jednog narcisa…
Draga moja saučesnice u ovisnosti,
Ovo što ću ti reći ne bih ti inače nikad rekao, jer bi to značilo da gubim glavni izvor zadovoljstva u životu – igri “pobjednik dobiva sve”. A baš je to ono što i tebi pomaže da nosiš moj teret u ovoj vezi.
I baš je u tome stvar.
Kad ti kažem “volim te”, mislim da volim to koliko se trudiš da mi se svidi sve u vezi s tobom, to što sam centar tvog života, to što me želiš usrećiti i što nikad od mene ne očekuješ da i ja radim to isto.
Volim tu moć koju imam da uživam u tvojoj ljubaznosti, u tvojoj želji da budeš ljubazna, volim to uživanje koje osjetim kad god se pokažem ogromnim u usporedbi s tobom, kad god iskoristim svaku priliku da se ti osjetiš mala i beznačajna.
Volim taj osjećaj kada vidim kako si slaba, ranjiva, emocionalno krhka, volim gledati s visine na tu tvoju djetinjastu nevinost koja je u mojim očima puka slabost.
Volim taj osjećaj moći da te “uvježbam” da se osjećaš “šašava” kad želiš razgovarati o temama koje mene uopće ne zanimaju i da, vremenom, sve manje očekuješ od mene dok ja od tebe očekujem sve više.
Volim lakoću s kojom ostajem u centru tvoje pažnje, volim kako se trudiš ukloniti svaki moj bol (nikad svoj!) i volim što – što god radila – ne možeš me nikada dovoljno voljeti, dovoljno poštovati i dovoljno uvažavati …
(Nije bitna bliskost, nije bitna empatija, nije bitna emocionalna veza koju želiš, nije bitno čime sam te povrijedio ili uvrijedio, nije bitno koliko malo vremena provodim s tobom ili s djecom i tako dalje. Bitan je moj status, bitno je da tebe stalno stavljam na tvoje mjesto, bitno je da tebe boli, a da se ti baviš mojim bolom. Jer ja sam superioran i ja polažem pravo na uživanje, divljenje i utjehu, a ne ti, sjećaš se?)
“Volim te” znači da volim kako se osjećam kad si uz mene, kad osjećam kako mi pripadaš. Kao kad vozim neki dobar automobil, volim kako mi status zbog tebe raste u očima drugih, naročito kad drugi shvate koliko sam ja bolji od tebe. Volim i kad mi drugi zavide što te imam.
Volim moć kojom te tjeram da mi dokazuješ svoju ljubav i odanost, da stalno tražiš način da mi dokažeš tu odanost.
Volim što tebe mogu okriviti kad god osjetim potrebu da se oslonim na tebe, a naročito što si mi potrebna da hraniš moj osjećaj superiornosti i iluziju moći.
Ništa u meni ne izaziva toliku ranjivost nego kad nemam kontrolu nad onim što može ugroziti moj superiorni status. Zato me i nervira kad se počneš žaliti na to “kako” se ponašam prema tebi, kao da još ne shvaćaš da trebaš biti sretna kako god da se ponašam – time ćeš pokazati da prihvaćaš moju superiornost.
Naučit ću te da prezireš potrebe slabih ljudi – “bliskost” ili “emocionalnost”, baš kao što su i mene to naučili još u djetinjstvu.
Volim što te mogu za sekundu učiniti nesigurnom, naročito ako pokažem pažnju prema drugim ženama. Tada ću možda i pokazati nešto što tebi ne pružam, tek toliko da i ti počneš moliti za ono što drugima tako lako dajem – komplimente, pažnju, izražene osjećaje…
Volim što te uvijek vratim kad zaprijetiš da ćeš otići – i to uz samo nekoliko mrvica koje ti bacim kad te nevjerovatno brzo uvjerim da mi opet vjeruješ. Kad god pojačam svoj šarm, prevarim te da mi povjeruješ da ću se ovog puta promijeniti.
“Volim te” znači da si mi potrebna, jer mi je potreban netko tko me neće napustiti, netko zbog koga ću se osjećati dobro, kad god te natjeram da se osjećaš loše. Tako uspijevam utišati strah u sebi koji nikad neću priznati, slabost koju mrzim u sebi i zbog kojeg mrzim tebe.
“Volim te” znači da volim kako oblikujem tvoja mišljenja i uvjerenja, kako kontroliram tvoj um, kako misliš da sam tvoje čudo, tvoj spasilac, tvoj izvor života; volim kako se vraćaš meni kad god pokušaš otići.
Volim kako se zbog svega toga osjećam kao neko božanstvo, volim kako me obožavaš, kako žrtvuješ sve kako bi meni to dokazala.
Volim kako te mogu natjerati da sumnjaš u sebe, da čak sumnjaš u svoj zdrav razum, da se trudiš da mi objasniš sebe, da se pitaš što to s tobom nije u redu i da ne shvaćaš da ne možeš usrećiti osobu koja moć i zadovoljstvo doživljava kad prezire druge.
“Volim te” znači da volim svoj odraz u tvojim očima punim divljenja, da si moja droga zbog koje se osjećam dobro, da si moja uvijek posvećena publika, moj najveći fan i obožavalac. Tebe sam izabrao kao drogu jer, kad me pogledaš, osjećam se kao nepogrešivi izvor svemoćnog znanja.
I volim kako, koliko god ti da moliš za ljubav i divljenje, koliko god da tražiš da ti se uzvrati istim vrednovanjem, to se neće dogoditi, bar dok ja držim konce u rukama. Zašto bih ih ispustio?
Zašto, kad sam ovisan o uživanju koje osjećam kad ti uskratim sve ono što bi ti dalo neki vjetar u leđa. Uživam kako ti uskraćujem nježnost koja ti je potrebna, kako razbijam tvoj san i onda sebi kažem “Nisam ja budala.”
Volim što mogu kontrolirati sve tvoje pokušaje da me “prozreš”, jer svaku diskusiju mogu preusmjeriti na pitanje – što nije u redu s tobom? Zašto mi nisi zahvalna, poslije “svega što činim za tebe.”
Volim i kako vješto uspijevam manipulirati drugima i pokazati im da sam ja “dobar”, a ti “loš” partner u našoj vezi, jer se stalno nešto žališ, nikad nisi zadovoljna, uvijek si sebična i tako u nedogled.
Volim kako mi je lako da ti kažem “ne”, kad želiš nešto što bi te učinilo još vrjednijom u usporedbi sa mnom, a ja ti usmjerim pažnju na moje potrebe i želje.
Volim kako mogu utjecati na tvoje misli i ambicije, koliko god crpim energiju iz tvog života – pa čak i izoliram od ljudi koji te vole i podržavaju.
Volim kad mi kažeš koliko te povrjeđujem, a pri tome ne znaš da mi time zapravo podnosiš izvještaj o tome koliko su učinkovite moje tehnike kojima ti pričinjavam bol.
A zapravo te mrzim, jer mrzim i svoju ovisnost o tvojoj pažnji i nježnosti, svoju potrebu da stalno vidim sebe u tim tvojim očima punim obožavanja, divljenja, oproštaja i spremnosti da ponovo padneš u moju zamku.
Kad ti kažem “volim te”, volim što ću ti ostati misterija koju nikad nećeš moći riješiti. A nećeš moći, jer ne znaš ili odbijaš shvatiti da u ovoj igri pobjeđuje samo onaj koji zna sva “pravila”.
A glavno pravilo je da u mom svijetu pažnja, ranjivost i izražavanje osjećaja predstavljaju znakove slabosti.
Zauvijek ograničen u ljubavi,
tvoj narcis
PS: Meni zapravo treba pomoć, ali ti mi je ne možeš pružiti, jer smo ovisni jedan o drugom.
