Dok sam se vozila u tramvaju, čula sam dvije starije žene kako pričaju o ručku i svojim muževima. Jedna je rekla kako je ona ta koja uvijek kuha, ali ako se njezin muž odluči na kuhanje, to obično traje po tri sata, da svi primijete da on kuha, a onda se time hvali ‘tri godine’. Nakon toga je, jasno, preumoran za pranje suđa. Sjedećih tjedan dana je također umoran za pranje suđa.
Druga žena je spomenula da je, kako ima vrt i povrtnjak, poslala muža po celer iz povrtnjaka. On se vratio s peršinom. Ovo je dio priče kada sam se isključila te stavljajući slušalice ipoda u uši, uspjela samo čuti njezine zadnje rečenice: “Počeo me uvjeravati da je peršin celer i stručno mi objašnjavati da je u pravu. Ja sam mu rekla da je u krivu i da to nije tako, nisam luda.” Zbunjena i pomalo ljuta, maknula sam slušalice i probala se opet skoncentrirati na razgovor dviju žena. “Joj haha da, tak’ bi i moj muž napravio. Oni ne znaju baš previše toga bez nas. No gle, barem se potrudio, ima zbilja puno gorih na ovom svijetu,” rekla je prva žena. “Da, imaš pravo,” nadodala je druga “a kaj bismo mi bez njih, ma bitno je da se potrudio. Bitna je volja.”
Što je mansplaining?
Počeo me uvjeravati da je peršin celer i stručno mi objašnjavati da je u pravu, je ono što se kolokvijalno naziva mansplaining. Mansplaining je u svojoj srži vrlo specifična stvar. To je ono što se događa kada muškarac, razgovarajući s nekim (uglavnom ženom) arogantno i ‘s visoka’ govori o nečemu što mu je nepoznato, s pogrešnom pretpostavkom da on zna više o tome od osobe/žene s kojom razgovara[1]. Termin je nastao iz knjige eseja Rebecce Solnit“Men explain things to me”. U istoimenom eseju ona opisuje kako je utišavanje ženskih glasova kršenje ženske slobode, što je zapravo zlouporaba moći. Uz nedostatak vjerodostojnosti ženskog glasa u muškom umu, pitanja kao što su nasilna smrt, zlostavljanje, uznemiravanje i silovanje često su ignorirana. Na taj način ušutkavanje žena je opasan fenomen[2].
Mansplaining je nešto s čime smo se sve susrele barem jednom u životu, iako neke od nas toga možda nisu niti svjesne. Zašto? Zato što neke žene nemaju dovoljno oštre filtere za prepoznavanje mikroagresijepatrijarhata i mizoginije. Neke žene ne misle da su muškarci maliciozni kada im počnu objašnjavati nešto što one same već znaju. Postoje žene koje to mogu smatrati pozitivnom stvari jer hej, to je barem dokaz da me sluša dok pričam, zar ne?
Muškarcima se svakodnevno puno toga tolerira i žene ih uglavnom ne prekidaju dok govore jer znaju da je to “nepristojno”. Ono što naglo prestaje biti nepristojno je to kada on nju prekine pet puta u jednoj rečenici da joj objasni što je ona htjela reći… iako to zapravo nije htjela reći.
Primjeri iz svakodnevnog života
Jedna od mojih prijateljica se bavi pisanjem proze i s obzirom na to da se želi time baviti, često ide na razne događaje, poput promocija knjiga i upoznavanja s autoricama/ima. Na jednom takvom događaju, gdje je mlada autorica, među ostalim autoricama i autorima, predstavljala svoju knjigu, jedno od pitanja je bilo ono školsko, svima dobro znano “što ste time htjeli reći”. Prije nego što je autorica krenula odgovarati na njoj postavljeno pitanje, njezin stariji kolega je počeo davati odgovor. Nakon što je osoba koja je postavila pitanje objasnila da to pitanje nije bilo za njega, on je sa smješkom rekao da je on osjećao potrebu dati odgovor. Ostatak panela se nasmijao, uključujući mladu autoricu, koja je u tom trenutku mislila da je ‘go with the flow’najbolje rješenje.
Moja majka radi kao viša medicinska sestra u dječjoj bolnici. Osim činjenice da joj dani prolaze brinući se za bolesnu djecu, ona (i ostale sestre i liječnice) se mora suočavati s roditeljima djece koji, unatoč nedostatku medicinskog obrazovanja, znaju koji lijek dati djetetu i kako ga dozirati. Tako je izgledao slučaj koji je imala pred dva tjedna s jednim tatom, koji ju je uvjeravao da su kortikosteroidi loši za njegovo dijete i da on neće dozvoliti njihovu uporabu. Iako moja majka daje bolesnoj djeci lijekove već 38 godina i zna bolje od njega za što se kortikosteroidi rabe i u kojoj dozi, on njoj nije vjerovao sve dok nije došao liječnik i ponovio mu isto što mu je i ona rekla. Čuvši doktorovo ‘muško mišljenje’, predomislio se o uporabi kortikosteroida.
Dvije prijateljice su prošli mjesec bile na kućnom partiju, gdje su u različitim ekipama bile žrtvama mansplaininga – jedna dok je pričala o svojoj struci, medicini, a druga dok je komentirala nogomet. Prijateljica s medicine je govorila o tome kako je liječnicama/ima ponekad teško znati koji lijek bi trebali dati, na što se jedan od momaka u društvu nasmijao i rekao: “Pa to uopće nije teško. Kako ja uzmem tabletu za glavu kada me boli glava?”
Prijateljicu koja se ‘usudila’ komentirati utakmicu, koja je bila na televiziji, dočekalo je nekoliko komentara u stilu: “A što ti kao cura znaš o nogometu, nije ti ovo youtube make up tutorial,” jasno dajući do znanja da su rodne uloge u Hrvatskoj ‘žive i zdrave’ te da djevojke ne mogu imati druge interese osim onih koje im patrijarhat zadaje. U slučaju da imaju druge interese, one ‘muške’, muškarci će im ih malo objasniti. No big deal.
Jedan od ‘najdražih’ osobnih susreta s mansplainingom mi se desio u raspravi na fejsu. Dan je prolazio uobičajeno sve dok nisam primijetila mizoginične komentare u jednoj od grupa čija sam članica. Momak nije shvatio šalu koju je djevojka prije njega napisala, stoga je jasno da je ona ta koja nema smisla za humor. Nakon što ju je sa svojim frendovima izvrijeđao (tipični modus operandi ‘pravih muškaraca’ kada se susretnu s nečim što ne razumiju), ja sam joj odlučila pružiti moralnu potporu. Nisam znala da će se to pretvoriti u raspravu od nekoliko sati, na čijem kraju bi mi bilo rečeno: “Gledaj, ti si možda feministkinja, no ja sam u osnovnoj školi održao jedan referat o sufražetkinjama, stoga i ja znam par stvar, znaš!”
Neki od primjera s interneta uključuju muškarce koji objašnjavaju ženama kako se njihovo vlastito ime izgovara, kako je to biti u menopauzi ženi koja je već tri godine u menopauzi, netočno objašnjavanje prirodne selekcije ženi, čiji je magistarski rad o evoluciji i rodu, ginekolozi koji govore pacijenticama da ako nađu zanimljiv hobi, menstrualni grčevi ih neće više toliko smetati[3]…
“Ma nije on to tako mislio… on se samo šalio… ti nemaš smisao za humor… zašto moraš uvijek biti takva… jesi li dobila mengu… zašto si histerična oko svega… možda trebaš liječiti svoje frustracije negdje drugdje,” samo su neki od komentara koji me porežu nakon što započnem diskusiju o muškom ponašanju. Ja sam ta koja je u krivu jer on to nije tako mislio.Ja sam ta s kojom nešto ne valja jer “stalno tražim probleme gdje ih nema”. Ja sam ta koja je ‘nenormalna’ jer odbijam pristajati na takvo ponašanje.
Zašto žene ne stanu na kraj takvom ponašanju?
Zašto im odrješito ne odgovore ili zašto šute kada im muškarac počne pametovati ili ih prekidati? Žene su socijalno kondicionirane da ne ispravljaju muškarce jer nas se od malena uči da su dečki “bistriji”, “pametniji”, “spretniji”, “sposobniji” od nas, stoga ima smisla da djevojčica odraste u ženu, koja ne samo da nije uvjerena u vlastitu sposobnost, nego nije uvjerena niti u sposobnost drugih žena. Krakovi nemani zvane patrijarhat su veliki i moćni te ne uče samo muškarce da podcjenjuju žene, već uče i žene da podcjenjuju druge žene.
Savjet za ‘borbu’
Moj savjet za preživljavanje mansplainera je da im to jednostavno kažete. Ne mora doći do svađe ili sukoba, nego mu jasno i razgovijetno kažete u jednoj ili par rečenica da on kao muškarac nema naša ženska (ili non-binary) iskustva i da stoga ne može pričati o određenim temama iz prve ruke. Ako to ne uspije jer on, unatoč svemu, ‘zna jako dobro’ o čemu priča, vrijeme je da provjerite to ‘znanje’ nizom pitanja. Nakon tog niza pitanja, postavite mu novi niz pitanja. Nakon toga, izrešetajte ga sljedećim nizom pitanja J . Sada se malo šalim, no ono što je još iz školskih dana dokazano kao najbolja metoda provjere znanja je upravo to – niz pitanja. Pitajte ga koje znanje on ima o temi o kojoj razgovarate, što želi postići dajući vam svoju perspektivu, na koja se vlastita osobna iskustva referira te koje kvalifikacije on posjeduje da vama objasni vaša iskustva[4]. Nakon što ga potpuno izbezumite vašim argumentima i pitanjima, šanse su velike da će prestati ili se vratiti u podrum iz kojeg je izašao da vam nešto objasni.
Na kraju dana, najvažnije je kako se vi osjećate – ako imate problema s nekim tko vam konstantno pametuje, objašnjava vam nešto ili vas prekida, recite im to. Život je prekratak da trpimo gluposti koje su zbilja upravo samo to, gluposti.
Piše: Mia Vodopija /
Izvor: byka.com
