Najsjeverniji grad Hercegovine nikad nije bio ni „prava Hercegovina“ niti „prava Bosna“, već nešto zaista unikatno i neponovljivo. Sva prirodna ljepota slila se na jedno mjesto, dok su historija i čuvena legenda, ovom multikulturalnom gradu dodijelili ime Konjic.
Grupa mladih turističkih radnika iz Konjica, s ponosom vam predstavlja top 10 razloga zašto je ovaj hercegovački dragulj neizostavan za posjetiti.
1. Titovo atomsko sklonište / ARK D-0
Jedna od najstrožije čuvanih tajni Jugoslavije, ovaj bunker, sagrađen je je kao sklonište za predsjednika Tita, njegovu porodicu i bliže saradnike u slučaju atomskog rata. Javnost je tek 2000. godine saznala za postojanje ovog ogromnog atomskog skloništa, jednog od najvećih ove vrste u Europi, koji podsjeća na labirint, sa svojih više od 100 prostorija bi obezbijedio nesmetan život 350 ljudi u periodu od 6 mjeseci. Izgradnja objekta započela je u martu 1953. godine, te je punih 26 godina trajala izgradnja. Utrošeno je 4, 600.000.000 tadašnjih američkih dolara, te ne postoje zvanični podaci je li Tito ikada posjetio bunker. Prvo Bijenale savremene umjetnosti održano je u aprilu 2011. godine i time je bunker otvoren za turiste širom svijeta, a vaše posjete možete rezervisati na sljedećoj stranici http://titovbunker-posjete.com/
2. Stara ćuprija
Stara ćuprija, ta čvrsta utvrda, gorljivo prkosi vremenu. Sagrađena je 1682.godine i, uz Višegradsku ćupriju na Drini i Stari most u Mostaru, predstavlja jednu od najznačajnijih građevina u BiH. 1945. godine, prilikom povlačenja iz Hercegovine, njemačke trupe srušile su most, a njegova ponovna gradnja čekala je sve do 2006. godine, kada je uz pomoć vlade Republike Turske most iznova sagrađen. Stara ćuprija je bila od velikog značaja, jer su se tu skupljali trgovci iz svih krajeva. Tom putanjom su prolazili, odmarali se ili pak ostajali putnici namjernici. Gazile su je brojne vojske, slaveći svoje pobjede, ali i ostavljajući teške tragove svojih poraza.
3. Boračko jezero
Boračko jezero je jedno od najljepših prirodnih jezera Bosne i Hercegovine. Nalazi se na sjeveroistočnoj strani planine Prenj, na nadmorskoj visini od 405 m. U ljetnom periodu ovo je omiljeno mjesto za sve ljubitelje prirode. Uz uređene plaže i eko selo, Boračko jezero privlači veliki broj stranih posjetitelja, koji u nekoliko restorana mogu uživati i u tradicionalnim bosanskim jelima.
4. Jablaničko jezero
Pored navedenog Boračkog jezera, koje je prirodni resurs, Jablaničko jezero je jedno od najvećih akumulacionih jezera u Bosni i Hercegovini. Prostire se od Konjica do Jablanice, uz magistralni put M-17. Prostor koji danas pokriva voda, nekada je bilo naseljeno područje, koje je odlukom izgradnje lučne brane na Neretvi 1953. godine potopljeno. Jablaničko jezero je bogato ribljim vrstama, te je uz očaravajući krajolik istovremeno privlačno kupalište i odmaralište od užurbanog gradskog života.
5. Kuća Zuke Džumhura
Ovdje, u ovom gradu na Neretvi, rođeno je sasvim obično dijete, koje je potom odraslo u mudrog i poštenog čovjeka. To je svakako Zulfikar Zuko Džumhur. Ovaj poznati bh putopisac u nasljedstvo je ostavio brojne spise, protkane zlatnom riječju. Njegova nekada trošna kuća, danas je muzej, gdje možete vidjeti autentični namještaj kuće, koji je izrađen od strane konjičkih drvorezbara, originalne nošnje Zulfikara Zuke Džumhura, pa sve do fotografija na kojima su prisutni najznačajniji Zukini prijatelji, pisci i brojni umjetnici sa kojima se susretao tokom života.
6. Rafting na rijeci Neretvi
Rafting je posljednjih godina postao popularna adrenalinska vožnja rijekom Neretvom i svakako je top ponuda svih turističkih agencija u Konjicu. Uz mnoge obučene skipere i vrhunsku opremu, koja pruža sigurnost i za najmlađe, te obezbijeđene obroke tokom odmaranja, rafting je savršen način za nezaboravno iskustvo, koje ćete željeti ponoviti. Konjic pruža sve vrste odmora i zabave, kako domaćim, tako i stranim posjetiteljima, koji sa sobom odnose najljepše priče i uspomene.
7. Lukomir
Ako želite vidjeti kako je izgledao život prije nekoliko stoljeća, selo Lukomir je mjesto koje morate posjetiti. Opravdava epitet koji se veže za njega – posljednje bosansko selo, gdje nekolicina stanovnika još uvijek nosi stare bosanske nošnje i prepričava priče o nekadašnjem načinu života. Lukomir je podbjelašničko selo, najvisočije naselje u Bosni i Hercegovini sa 1472 mnv. Do ovog sela se može doći iz pravca Sarajeva, a također i iz pravca Konjica. Ovo selo pripada općini Konjic i neizostavna je ponuda svim posjetiteljima. Turistička zajednica grada Konjica, iz godine u godinu nastoji turistima približiti sve ono što Lukomir pruža, povećavajući smještajne kapacitete i služeći tradicionalna bosanska jela.
8. Splavarenje na Jablaničkom jezeru
Splavarenje je tip odmora i rekreacije na Jablaničkom jezeru, koji se polahko razvija iz godine u godinu. Sve turističke agencije grada Konjica nastoje što bolje promovisati i osvježiti svoju ponudu, pružajući posjetiteljima cjelodnevni ugođaj na jednom od najljepših jezera Bosne i Hercegovine, okruženim planinama. Još jedan vid prirodne ljepote kojim obiluje ovaj hercegovački dragulj, a uz druženje na vodi, obroke i muziku, poželjet ćete doći ponovo.
9. Eko selo „Raj u raju“
Ovaj očaravajući kompleks u etno stilu nalazi se u podnožju planine Prenj, od Mostara i Sarajeva udaljen 60 km. Idealan spoj hercegovačkog sunca, čistoće i ljekovitosti planinskog zraka i čistoće planinske rijeke. Za ljubitelje ribolova ovo je naponovljiva oaza, za zaljubljenike u ljekovito bilje prirodna bašta u kojoj je sve na dohtav ruke, za ovisnike o adrenalinu Neretva i Prenj su neponovljiv izazov, za one koji žele osjetiti ukuse zdrave i čiste domaće hrane, ovo je gastronomski raj.
10. Drvorezbarstvo
Ono po čemu je Konjic specifičan, ne samo u regiji nego i u svijetu, svakako je drvorezbarstvo. Stoljetnu obradu drveta, pretvaranje u teksture i oblike prepoznatljive i u dalekim zemljama, izgradile su brend dvije porodice iz Konjica, Nikšić i Mulić. Firmu “Mulićev Rekord” osnovao je Ismail Mulić 1929. godine. Kuća Mulića sada je muzej drvorezbarstva, a tradiciju nastavlja njegov unuk Sejfudin Vila.
Druga porodica zaslužna za očuvanje ove tradicije, jeste porodica Nikšić, gdje je tradicija drvorezbarstva već 4 generacije. Ljubav prema ukrašavnju drveta se uspješno prenosi sa koljena na koljeno, a tradicija se sada spaja sa modernim.
Autorica: Sadžida Balić (Hoću.ba)
