Suvišno je govoriti o veličini i značaju današnjeg dana i strašne mrlje kojom je ukaljana historija Bosne i Hercegovine, ovdašnjih ljudi, regiona, ali i cijelog svijeta. Svako odaje počast žrtvama srebreničke tragedije na svoj način. Onako kako zna, umije i kako mu se čini najprikladnije.
Na Facebook profilu naše sugrađanke Selme Miljanović, pročitali smo status koji nas je duboko dirnuo, od kojeg smo se naježili i koji, možda, najbolje opisuje posljednjih 25 godina u našoj zemlji.
“Nije meni sine Srebrenica bijeli cvjetić na Facebooku i broj 8732. Meni su i Biljani i Prijedor i Jajce i Tuzla i Bijeljina i Sarajevo. Meni je Srebrenica i broj 553 000 nezaposlenih. Meni je Srebrenica Jeca i Ceca na Prvi maj. Meni je, sine, Srebrenica i Tomašica. Nije meni Srebrenica nacionalizam i dreka kad se približi juli. Meni je Srebrenica da šutim tih dana, da dignem ruke i proučim nešto. Meni je Srebrenica to što nas odgajaju sa pogrešnim idealima. Meni je Srebrenica Fata Orlović i hiljade majki sličnih njoj. Meni je Srebrenica jetim što ne zna gdje su mu kosti oca i živi s ranama silovane majke. Meni je Srebrenica to što ne vidim danas statuse o Biljanima. Meni je Srebrenica što smo zaboravili 9 genocida nad Bošnjacima prije Srebrenice. Meni je Srebrenica što me strah da ćemo zaboraviti 11. juli. Mene je strah da nam se ponovo ne desi još koja Srebrenica.
Srebrenica je, sine, da odeš u Potočare, šutiš, gledaš bjelinu i pustiš da ti tišina objasni lekciju iz historije, o kojoj svi bučno pričaju, ali nikad je ne shvatiš dok je ne osjetiš. “
