Danas sam ustala iz svog strejt kreveta i popila prvu kafu iz svoje strejt šolje. Tuš mi je takođe bio poluhladan i heteroseksualan, kao i vožnja do posla, a posao, o moj Bože, na poslu se najviše ističe moje obožavanje muškaraca.
Ja nisam buduća premijerka od koje se očekuje da napokon uradi nešto za prava LGBT ljudi u Srbiji. Da li zato što su očekivanja velika, ne prođe dan da na društvenim mrežama ne osvane neka šala na konto njenog seksualnog opredeljenja, fizičkog izgleda, a čak i oni koji su na prvi pogled smrtno ozbiljni, otvoreni, željni slobode i istine, izgovaraju te dvije riječi kao dobar dan – gej premijerka. Kada sam Ani pisala otvoreno pismo koje je obraćanje žene ženi i postavlja pitanje kada će dame u Srbiji napokon bolje živeti, u kom namjerno nisam spominjala gej prava, bilo je onih koji su zamjerili što se ne bavim pitanjima gej ljudi jer je to identitet buduće premijerke.
Ona će raditi svoj posao ovako ili onako. Zbog tog odgovornog posla, sve oči će biti uprte u to kako je namestila šiške ili napravila bitan politički potez (marioneta ili ne, u ovom kontekstu sasvim svejedno) i da li je uspjela da spriječi diskriminaciju gej populacije. Ako je Anin identitet prvenstveno to koje je seksualne orijentacije, onda ste, dragi moji, skrenuli na drugu stranu protiv koje se tako ostrašćeno borite.
“Sasvim sigurno je došlo vrijeme da identitet nas kao ljudi postane najvažniji: da naše zajedničko “biti čovjek” prepoznamo kao naš prvi identitet; da smo prije svega ljudi koji su rođeni u ovom današnjem svijetu da bi bili voljeni i da bi voljeli – mi smo povezani jedni sa drugima i potrebni smo jedni drugima”, rekla je dobitnioca Nobelove nagrade Mairead Corrigan.
Neka nam svima u slučaju Ane Brnabić, a u vezi sa njenim identitetom, bude najvažnije kakav je političar, a ne kakav je čovjek i to će već biti pomak od floskule “gej premijerka”.
U suprotnom, molim vas da sve buduće ministre oslovljavate sa strejt, gej, prikriveno gej, bi, čisto da bi se znalo kako da ih percipiramo. Jer kada sutra svi krenemo na posao, koliko god da je odgovoran, sigurno ćemo razmišljati o tome da li je osoba sa kojom tog dana sarađujemo noćas legla s muškarcem ili sa ženom. Za rokove i zadatke koje imamo pred sobom to mora da je krucijalno.
Za ljudska prava bi trebalo da se zalaže kompletna Vlada koju trenutno nemamo. Možda bi to, kao i njen budući sastav trebalo više da vam bode oči od toga da li Ana liježe s djevojkama.
Autorica: Ivana Stojanov (Noizz.rs)
