I svaki put priču započinjem isto:
Hvala Ti što smo i ovog Bajrama svi skupa. Što nema viška baklave za nekoga ko više nije tu.
Svjesna da je možda baš ovaj Bajram zadnji kada su svi za stolom i da već narednog tekst može započinjati riječima: “Ovo je prvi Bajram bez tebe…..”
A ima li težih riječi za bilo kojeg čovjeka što još zemljom korača za ovaj poseban dan?
Ima li sretnijih riječi za bilo kojeg čovjeka za ovaj poseban dan od onih: “Ovog Bajrama smo u proširenom sastavu” ?
Dozvoli da ti objasnim šta je Bajram.
Tebi, koji možda prvi put čuješ za ovo ili tebi koji bi htio znati nešto više o ovome ili tebi koji si zaboravio.
Zapravo, ogriješit ću se: takve se stvari ne zaboravljaju. Kada se usade u srce, ništa ih više ne iščupa.
Možda ljepše zvuči: “Tebi, koji još gajiš uspomene.”
Priča je, zapravo, jako jednostavna.
Postio ili ne postio, bio daleko ili kod svoje kuće, mjesec dana unaprijed znaš kada je Taj datum.
Po njemu počinješ mjeriti susrete, okupljanja i poslove. Sve što trebaš završiti gledaš da završiš do Tog datuma. Obavljaš kupovine, tražiš gdje je orah najjeftiniji, ali opet da je dobar. Pripremaš baklavu. Neko deseti put, neko prvi put, neko tu istu kupi, a nekome spremi neko drugi. Neko, opet, sprema druge poslastice.
Zabluda je da je Bajram baklava. Bajram je priča o baklavi.
“A kako to misliš tako?“, upitat će me.
Tako što onaj koji sprema baklavu zna da mu nije u cilju da tu istu pojede za jedan dan. Nego je najbitnije KAKVA ĆE ISPASTI. Zato, jer će tu baklavu iznijeti pred svoje i čekati utiske.
Hoće li biti bolja od prošle? Je li možda ovaj put malo lošija?
I nakon toga će reći : “Svaka ti čast!”
Naredne godine će reći: “Uuuh, ona prošli put bila odlična, svakome pričam o njoj.”
Neko će opet početi priču kako poznaje ženu čija je baklava najbolja. Ma u kraju takve nema i poželjeti da baš tako i on zna napraviti. A u suštini: ne zna. Ne zato jer nema iskustva, nego zato što on ima drugu priču o baklavi.
“A imaš li ti priču o baklavi?”, upitat će me.
“Imam, svake godine imam.”
Moja ti je obaveza u porodici napraviti baklavu. Dan prije Bajrama. A onda odnijeti neni. Prenoćiti i sutradan sve poslove obavljati. Mnogo mjeseci nakon Bajrama će me narod zaustavljati po selu i pričati kako je nena hvalila tu moju baklavu, pa me upitati da im dam recept.
Neki će reći da bolju nisu probali, a neki da drugačije ipak prave. No, mojoj neni će ona još uvijek biti najbolja baklava na svijetu, ona “sočna, a da ispod nje ne pliva, kako to moja Hajra uspije”.
I, eto, to je priča o meni (Hajri, iako mi je ime drugačije) i priča o našoj baklavi. Doći će godine kada ću biti daleko i onda će se priča nastaviti: “Nema moje Hajre da napravi baklavu.”
A doći će i najteže godine: “Nema moje nene da pohvali moju baklavu.”
Zbog toga ti kažem da nije poenta u baklavi, nego u priči. Baklava ti je vid metafore. Kod nekog će to biti šampita, kod nekog porodično okupljanje, kod nekog prazna soba i uzdah što nisu sa voljenima Tog datuma. Uglavnom, sutra će svi imati priču o Bajramu.
Dozvoli mi još da te uputim u još neke stvari.
“Šta za tebe znači Bajram?“, upitat će me.
Mir. Sreću. Radost. I ono najvažnije: zahvalnost Njemu.
“Pa možemo li i mi koji ne proslavljamo Bajram pojmiti to?”
Kako da ne možete! Pa On ne zna za razlike. On vas grli i časti poslasticama i sa velikim osmijehom dočeka vaše čestitke. Ne ustručavaj se, ni u kom slučaju, pokucati svom komšiji i čestitati.
Pa ako mi dozvoliš, na kraju bih ti rekla definiciju Bajrama:
Uoči Tog dana, bosanska(hercegovačka) majka trlja ruke i čeka svoje sinove.
Jedna ih dočeka pri dolasku iz džamije, a druga ih nikada neće dočekati, jer pod crnom zemljom leže. Uoči tog dana ona sve počisti i kuća miriše. Želi da joj dođu svi. Kuha, briše znoj i samo se brine kako će drugima biti. Tog dana majku obraduje obična čaša i pokoji peškir. Ali joj se srce ispuni kada joj kuća ne ostane prazna.
I tog dana se ljube ruke. Majčine, nenine, djedove. I priče se nižu da neko fali, da neko nedostaje, da je neko novi tu. I grle se srca što mirišu na baklavu. Miluju se teške radničke ruke i govori se:
“Hvala Ti što nas sve čuvaš.”
Eto, to je Bajram.
Autorica: Ermina Saletović
