Hillary Clinton: Billu je rekla DA kad joj je kupio kuću

Priča kaže da je u jesen 1970. godine Hillary Clinton, studentica prava na Univerzitetu Yale, opazila kako je jedan od kolega krišom posmatra. O njemu je znala malo, ne mnogo više od toga da je iz države Arkanzas i da je veliki galamdžija, ali da je sposoban uvjeriti ljude u ono što priča. Mnogo godina kasnije, sjetit će se da ga je primijetila kada je grupi studenata pokušavao objasniti da njegov rodni Arkanzas nije zabit, da se tamo ne mora ići s puškom okačenom na ramenu i da tamo, između ostalog, rastu i najveće lubenice na svijetu. Čekala je pogodan momenat, koji se konačno desio u fakultetskoj biblioteci. Prva je prišla i rekla mu tri rečenice.

– Vidi, ako nastaviš zuriti u mene, uzvratit ću ti istom mjerom, ali mislim da smo barem trebali znati jedno drugo. Ja sam Hillary Rodham. Kako se ti zoveš? – rekla je štreberica, pružajući ruku korpulentnom momku duge smeđe kose po imenu Bill.

Prvi sastanak

Kasnije će Hillary često predbacivati Billu da se ne sjeća ovog događaja. Ipak, postoji nekoliko verzija kako je Hillary upoznala Billa. Prema drugoj verziji, onoj koje se Bill sjeća, susreli su se na početku semestra, na predavanju iz predmeta Ljudskih prava.

– Imala je tamnoplavu kosu, nosila je naočale i nije na licu imala šminku. Ali, iz nje je izvirao neki osjećaj snage i samouvjerenosti, kakvu sam rijetko viđao kod bilo koje osobe, bilo da je muškarac ili žena – pisao je Bill kasnije u svojim memoarima.

Postoji i nekoliko verzija priče kako su i kada Bill i Hillary izašli na prvi sastanak. Čini se da je najvjerodostojnija ona koja kaže da su prvi put izašli u univerzitetski muzej. Hillary je sjela pored jedne skulpture, a Bill iza nje.

– Prikrao sam se i stavio glavu na njeno rame. Bio je to naš prvi “sudar” – sjećao se kasnije Bill.

Njoj se svidjelo Billovo buntovništvo, činjenica da je bio aktivan borac protiv besmislenog rata u Vijetnamu, te da je zbog inata i pušenja marihuane nakratko završio u zatvoru. Svidio joj se i njegov “potencijal” i njegova želja da se u životu bavi politikom. Prijatelji ovog para i danas se smiju zakleti da su Bill i Hillary na samom početku svoje veze, dakle 1970. godine, razgovarali o tome kako bi jednog dana bilo dobro postati predsjednik Amerike. Rano su to zaključili​.

– Clinton je imao šarm i seksepil, dok je Hillary bila direktna, jasna i samouvjerena – sjećaju se njihovi prijatelji.

Kada su se konačno iskristalizirali kao par, bilo je jasno da su Bill i Hillary izuzetno kompatibilni i da su živi dokaz da se suprotnosti privlače te da dvoje ljudi koji su temperamentom apsolutno različiti mogu itekako funkcionirati zajedno. Bill je bio na neki način nježan, otvoren i trudio se izbjeći konflikt s drugim ljudima. Na drugoj strani, Hillary je bila teška, direktna i rado se upuštala u sukobe s drugima. Bila je poput oštre sjekire: krčila je nemilosrdno sebi put gdje god bi zacrtala svoj cilj.

– Bill je bio prvi muškarac kojeg sam upoznala, a da se nije uplašio mene i da nije pobjegao – izjavila je u jednom kasnijem intervjuu Hillary.

Buntovan i neorganiziran, kakav već jeste, Bill je bio u suštini “incident” u prilično rutinskom, isplaniranom životu Hillary Rodham, gdje je sve imalo svoje mjesto i svoj cilj. Njihovi prijateljii danas sa sigurnošću tvrde da je Hillary unijela red u Billov haotični život, spustila ga na zemlju i kanalizirala njegovu nevjerovatnu energiju. Na drugoj strani, Bill je “omekšao” Hillary i na svjetlo dana pokazao njenu drugu stranu, onu drugu Hillary koja se rado šali i smije. Bill je bio jedan od rijetkih koji su imali priliku upoznati tu njenu, bolju, prizemniju, ljudskiju stranu.

– Volio sam biti pored nje. Uz nju mi nikada nije bilo dosadno. Još na početku, govorio bih joj kako bih volio ostarjeti s njom – sjeća se Bill kasnije.

Kompleksan sam ja, ali i ti

Ipak, neće sve ići ni glatko, ni lako. Njihova studentska veza bila je sve samo ne romantična idila. Bilo je tu varnica, ali i pravih i oluja. Svađali su se često, no prijatelji njihove trzavice pamte kao najinteligentnije svađe koje su ikada doživjeli. Rezultat svađa je uglavnom bio isti: Bill bi priznao da je pogriješio i upućivao izvinjenja. Par Bill – Hillary tako je funkcionirao od početka i tako, najvjerovatnije, funkcionira i danas, 46 godina nakon što su se upoznali.

Mladi par pravnika je mnogo putovao tokom dvije godine veze. Putovali su od Californije do Evrope, naročito istražujući Britaniju i London, gdje je Bill nekoliko godina živio izbjegavajući odlazak u Vijetnam. Mnogo su radili, školovali se i živjeli neki polu-zajednički život, neprekidno istražujući i otkrivajući jedno drugo.

– On je mnogo kompleksniji nego što sam misila. On je čovjek od mnogo slojeva. Što sam ga više gledala, više sam o njemu otkrivala – sjeća se Hillary.

Oni koji dobro poznaju ovaj par, reći će da je i Hillary izuzetno slojevita, kompleksna osoba, možda i nekoliko puta kompleksnija od otvorenog i prijateljski nastrojenog Billa. Ipak, on je uspio otvoriti tu ljudsku kapsulu i otkriti drugačiju Hillary.

Put do središta srca žene njegovog života bio je dug i trnovit. Iako je par živio, putovao zajedno, o braku su razmišljali tek kao o daljoj, pomalo maglovitoj opciji. Bill je nekoliko puta zaprosio Hillary i ona bi svaki put rekla isti odgovor.

– Bila sam beznadežno zaljubljena u njega, ali duboko u sebi zbunjena u vezi sa svojim životom i budućnosti. Tako da sam mu rekla “Ne sada…”. To je značilo: “Daj mi vremena” – sjeća se Hillary.

Ipak, vozeći se jednom prilikom iz Arkanzasa prema Chicagu u potrazi za poslom, Hillary je pored ceste ugledala lijepu malu kuću od crvene cigle. Kuća je bila na prodaju. Diskretno je Billu saopćila da joj se kuća jako dopada, te mu dala do znanja da će se udati za njega ako joj kupi tu malu kuću. Kada se nakon nekoliko sedmica vratila u Arkanzas, čekalo ju je iznenađenje. Bill ju je dočekao na aerodromu s lijepom viješću, ali i ponudom koja se nije mogla odbiti.

– Sjećaš li se one kuće koja ti se svidjela. Samo da znaš, ja sam je kupio, tako da ti je bolje da se udaš za mene, jer u njoj ne mogu živjeti sam – rekao joj je čovjek njenog života.

Tada je Hillary konačno rekla veliko “DA”. Vjenčali su u dnevnom boravku iste te kuće od crvene cigle, 11. oktobra 1975. godine. Ceremonija vjenčanja je bila izuzetno skromna i privatna, tek 15 najbližih prijatelja, članovi porodice i lokalni svećenik su joj prisustvovali. Hillary je odbila da prihvati zaručnički prsten, smatrajući ga bespotrebnim. Nije prihvatila niti muževo prezime, a to će iz nikad objašnjenog razloga učiniti tek 1982., tokom Billove kampanje za poziciju guvernera Arkanzasa. Haljina koju je nosila na vjenčanju bila je vrlo jednostavna i koštala je 52 dolara. Torta koja je poslužena na vjenčanju kupljena je u obližnjoj slastičarni.

Ljubav Clintonovih je bila istinska, puna uzajamnog respekta, formula za brak otporna na sve, baš sve udarace sudbine. Clintonovi su ostali ono što su bili na početku svog poznanstva: kolege iz struke, koji se odlično razumiju, zatim poslovni partneri koji imaju apsolutno povjerenje jedno u drugo. Tek onda supružnici. Prije svega, prijatelji.

– Oženio sam svog najboljeg prijatelja. Nakon četiri godine provedene pored nje, bio sam još opčinjen njome, kako je ona pametna, jaka, posvećena i brižna. I zaista sam se nadao da je to što je izabrala baš mene i što je odbila moja savjet da nastavi karijeru, bila njena odluka zbog koje nikada neće zažaliti – rekao je Bill.

Dan nakon skromnog vjenčanja za 15 zvanica, njihovi prijatelji širom Amerike su saznali za taj veliki događaj. Ubrzo je stiglo 200 njihovih prijatelja i školskih kolega, te su Clintonovi u svom dvorištu organizirali zabavu za sve njih. Mnogi od onih koji su se toga 12. oktobra 1975. našli u dvorištu porodice Clinton, postat će kasnije važni ljudi američke i svjetske politike, te perjanice Clintonove administracije. Neki poput Strobea Talbotta, Clintonovog fakultetskog kolege, bit će ljudi od kojih će ovisiti opastanak ili nestanak tada mlade i nezavisne BiH.

Nakon zabave za prijatelje i kolege, mladi par odlazi na bračno putovanje. Otputovali su u Akapulko, a put im ja platila Hillaryna majka Dorothy Howell Rodham. Bill i Hillary jednostavno nisu imali novaca. To samo govori koliko su njihovi počeci bili skromni.

Nezaustavljiva mašina

Veliki događaja za porodicu Clinton desio se u februaru 1980. godine. Tada je na svijet došla njihova kćerka Chelsea. Tokom svog odrastanja, Chelsea nikada nije napravila niti jedan skandal ili bilo šta slično. Pomalo neočekivano, nikada nije izašala iz sjene svojih slavnih i uspješnih roditelja, ostavši skromna, ali zahvalna mlada žena. Udata je i majka dvoje djece, za koje su Hillary i Bill jako vezani, o čemu svjedoče i brojne porodične fotografije. Chelsea je potpredsjednica porodične findacije „Clinton Foundation”.

– Ovdje sam kao ponosna Amerikanka, ponosni demokrata, ponosna majka i večeras sam vrlo, vrlo ponosna kćerka. Moje najranije sjećanje je ono gdje me majka podiže nakon što sam pala, pruža mi veliki zagrljaj i čita mi priču za laku noć. Šta god da se dešavalo u mom životu, moja majka je bila uz mene. Kad god je bila na putu, ostavljala je ceduljice za svaki dan koji bi bila odsutna. Sačuvala sam svaku od tih ceduljica. One su podsjetnik da sam uvijek bila u njenim mislima i njenom srcu – rekla je ponosna kćerka Chelsea.

Poseban odnos su u ovoj porodici gradile tri žene: Hillary, njena majka Dorothy i kćerka Chelsea. Tokom izborne kampanje Clinton je izrazila žaljenje što njena majka nije živa (umrla je 2011. godine).

Nije se libila u kampanji pričati o teškom životu svoje majke. Imala je osam godina kad su joj se roditelji razveli. Život kod djeda i bake za Dorothy nije bio lagan, bila je u potpunosti društveno izolirana. Iskustvo njene majke učinilo ju je osobom koja se bori za prava djece i žena.

– Željela bih da ljudi znaju koliko je Hillary dobra osoba. Nikada ni na koga nije bila ljubomorna niti zavidna, već puna suosjećanja i pomoći za druge, a tu misiju je nastavila i kasnije, pomažući drugim ženama. Smatram da bi trebala biti izabrana za predsjednicu čak i da nije moja kćerka – govorila je za života Dorothy.

Između 1979. i 1992., Bill Clinton je pet puta izabran za guvernera Arkanzasa, s mandatom koji je trajao dvije godine. Malo po malo, Clintoni su od mladog bračnog para iz provincije, koji je kuburio s novcem, postali najvažniji ljudi ove američke savezne države. Hillary se uspješno borila na dva fronta: često je upadala na press konferencije njegovih političkih protivnika, ne libeći se i da kaže teške riječi. Na drugoj strani, borila se i s drugim, mnogo opasnijim protivnikom: Billovom potrebom za flertom i vanbračnim izletima, kakvih je kao guverner itekako imao. Nekada se gubilo, nekada dobivalo. Godine 1980., činilo se da su Clintoni kao porodica krenuli “nizbrdo” nakon što je Bill izgubio lokalne izbore.

– Hillary je bila velika. Odjednom je rekla: “OK, šta sada da radimo? Evo šta ćemo da radimo: Naći ćemo kuću, ti ćeš naći novi posao, mi ćemo uživati kao roditelji naše kćerke. Ako zaista želiš da se i dalje baviš politikom, moraš izaći vani i govoriti s ljudima i razumjeti zašto si izgubio, reci ljudima da si shvatio poentu i pokaži ima da još imaš dobre ideje – sjeća se Bill teških momenata s početka osamdesetih i podrške svoje supruge.

Sve su preživjeli i iz svega izašli jači. Siromašni i ruralni Arkanzas je, zahvaljujući guverneru Clintonu i “prvoj dami”, postao američka savezna država za primjer drugima. Clintonovi su počistili korupciju iz javne uprave, reformirali lokalno zdravstvo i školstvo, popravili ceste… Bio je to sjajan uvod za predsjedničku kampanju 1992. godine. Iskusni, ali staromodni George Bush Stariji nije imao nikakve šanse pred šarmantnim, mladolikim i zgodnim Clintonim, čovjekom koji je svirao saksofon. Mnogi će reći da Bill nikada ne bi ušao u Bijelu kuću da nije iza njega stajala Hillary, “dizel motor” njegove kampanje, kako su je nazivali. Mnogi će, također, reći da je između 1993. i 2001. Amerikom iz sjene vladala Hillary. Nije bilo pitanje hoće li pobijediti ocvali Bush ili šarmantni Clinton, bilo je pitanje koliko će političke moći imati Hillary.

– Najkontroverznija figura izborne godine svakako je jedna žena, Hillary Clinton i ona čak nije u utrci za Bijelu kuću. Ili možda jeste? Bez obzira da li ona voli dječaka u Billu Clintonu ili želi jednostavno kapitalizirati 16 godina investiranja u njihovo političko partnerstvo, Hillary je odlučna da se popne na nacionalnu pozornicu – pisao je „Vanity Fair” početkom 1992. godine.

I popela se tu gdje je željela, ostvarivši svoj san. Djevojčica iz provincije postala je “Prva dama” Amerike. Cinici su tada govorili: “Izabereš jednog Clintona, dobiješ dva”. Bio je to “jedan” Clinton, jedna “mašina” koja je savršeno fukcionirala kada je riječ o politici. Zahvaljujući bračnim paru Clinton, mlada i nepoznata država po imenu BiH je preživjela i u njoj je stao rat. Hillary je daleko od svetice, ali je žena koja itekako ima srce. Hvala joj za sve. I neka čuva Billa. Neka Bill čuva Hillary. Svijet ih još treba.

Izvor: azramag.ba