Dok su se devedesetih godina uglavnom snimali filmovi i serije koji glorificiraju romantične odnose i stavljaju ih na nedostižni pijedestal, u posljednjih se desetak godina televizijski sadržaj promijenio. Iako je sličnih nastojanja bilo i prije, pošteno je reći kako je sve počelo kultnom serijom “Seks i grad”. Koliko joj god mnogi (opravdano) prigovarali zbog nerealnog prikaza života u New Yorku i cijelog niza drugih stavki, činjenica je da je upravo ova serija, na svoj specifičan način, u medijski diskurs uvela paradigmu prema kojoj prijatelji mogu biti najbliže osobe u našim životima. Naravno, tri od četiri glavna lika će mahnito tragati za srodnom dušom sve dok ju ne pronađu, no Samantha će ipak na kraju cijele sage zaključiti kako joj muškarci nisu potrebni za sreću. Dobro se osjeća u svojoj koži, a dublji odnos za nju ne mora nužno biti romantičan. Uz to, odnos ove četiri prijateljice je naučio gledaoce širom svijeta kako je kvalitetno prijateljstvo bolje od labave romantične veze.
Ako je tada to bilo revolucionarno, danas je već gotovo postalo način života. Generacija millennialsa je po mnogim stavkama drugačija od onih koje su joj prethodile: sve se manje ljudi odlučuje za brak, djecu, sigurne poslove koje će raditi cijeli život, ali i tradicionalnu hijerarhiju odnosa kakvu smo naučeni graditi. Pogledamo li ponovno serije koje su danas najpopularnije, vidjet ćemo da i njihov sadržaj održava upravo ove trendove. Naprimjer, nedavno završena serija “Girls” u svojoj zadnjoj sezoni donosi priču o Hanninom novom životu. Nakon godina traganja za srećom u New Yorku, te napetih odnosa s partnerima, odlučuje se preseliti van grada kako bi podigla svoje dijete. Idilično mjestašce joj neće ponuditi zgodnog komšiju ili kolegu, već kompleksni odnos s njenom najboljom prijateljicom Marnie, koja je odlučila otići za njom i pomoći joj. Ovakvi scenariji su važni, ne samo zato što prikazuju drugačije životne ishode, već i zato što poručuju da život može biti potpun i bez romantičnog partnera.
Još uvijek se ne može tvrditi kako je potpuno društveno prihvatljivo biti bez partnera, pogotovo ako zagazite u tridesete godine života. Ipak, kao društvo postajemo tolerantniji prema onima koji ne slijede konvencionalni životni put. Postoje ljudi koji se ne vide u romantičnim odnosima ili pak ne žele zasnovati porodicu, a postepeno dolazimo do tačke gdje zbog toga više neće biti stigmatizirani. Na isti način, postoje ljudi koji prijateljstva smatraju najbitnijim odnosima koje imaju. Dapače, sudeći prema nekim društvenim istraživanjima, takvih je ljudi sve više, pogotovo ako govorimo o generaciji millennialsa. Prijateljstva su se tradicionalno uvijek gledala na pozitivan način; od malih nas nogu uče da su socijalizacija i povezivanje s drugim ljudima važni. No, isto su nas tako učili da se ono ne može mjeriti s osjećajima i intenzitetom koji će u nama pobuditi romantični odnos.
Naučili smo biti usmjereni prema pronalasku pravog partnera, dok su prijatelji osobe koje će nas u međuvremenu slušati, nasmijavati i razumjeti. Ovdje je zanimljivo primijetiti kako je gotovo svako ko je iskusio istinski duboko prijateljstvo, u jednom trenutku života shvatio kako takvu razinu intimnosti možda nikad neće postići s partnerom. Naravno, svi slučajevi nisu isti, ali je zaista nevjerovatno da najdublje odnose često gradimo s prijateljima, dok se oni romantični i dalje trebaju smatrati nedodirljivima. Htjela sam provjeriti i što o ovoj temi misle domaći millennialsi, te ih zamolila za kratki osvrt.
Marko Z. (27) je rekao kako se slaže s dijelom da romantični odnosi ne moraju biti najvažniji koje imamo, ali ne i s dijelom u kojem prijatelji zamjenjuju partnere: “Trenutno nisam u vezi, ali se dugoročno vidim u braku. S druge strane, imam najboljeg prijatelja i prijateljicu koje smatram članovima porodice. Poznajemo se od vrtića, znaju o meni više od nekih mojih bivših partnerica i znam da na njih uvijek mogu računati. Često smo komentarisali kako ne bi dolazilo u obzir da neko od naših partnera pokuša ograničiti ili zabraniti naša druženja. Kad je riječ o takvim dugogodišnjim odnosima, tu dileme nema. Stvarno mislim da bih lakše pronašao drugu partnericu nego ovakve druge prijatelje.”
Moja druga sagovornica, Vanja M. (30), spada među ljude koji se ne vide u braku niti u zajedničkom životu s partnerom: “Uvijek sam cijenila svoj mir, pa iako su me roditelji i okolina pokušali uvjeriti u suprotno, s godinama sam shvatila da mi više od par bliskih prijatelja nije potrebno za sreću. Recimo, moj najbolji prijatelj je osoba koju volim više od bilo koga drugog na svijetu, i neopisivo nas nervira kad nam sugeriraju da bismo zapravo trebali zajedno ili da smo zaljubljeni, ali to još ne znamo. Romantični odnos između nas ne postoji, što ne znači da on nije dubok, skladan i pun poštovanja.”
Za sam kraj, moja mi je zadnja sagovornica Doris S. (23) ponudila rješenje koje je vjerovatno najbliže istini ako govorimo o stajalištu millennialsa u cjelini: “Nisam u vezi i to mi je okej jer imam drame dovoljno za tri veze u ostalim odnosima. Mislim da prijateljstva nisu zamijenila veze, ali ako već rangiramo odnose u životu, smanjio se jaz između veze i prijateljstva. Više se traži komfor nego ta neka “ljubav života”, pa se valjda nekad ne vidi dobro granica između veze i prijateljstva.”
Drugim riječima, svakako se osjeća promjena u hijerarhiji odnosa. Ona ne mora biti pozitivna sama po sebi, ali je pozitivna utoliko što jednako vrednuje različite vrste prisnih odnosa i svakome dopušta individualno kreiranje svoje sreće.
Izvor: Buro 24/7