Otkrit ću ti tajnu, jednom kada izgubiš dobru ženu, onda nema natrag. Sve u životu možeš izgubiti više puta, osim odane žene i vlastitog života. Samo jednom umireš, samo jednom imaš ono što nikada više nećeš imati.
Zapravo, one su takve. Gledat će ti kroz prste, trpit će tvoju nepravdu godinama, pokušavat će ti objasniti kako ćeš se kajati, a onda pokupe stvari i nestanu. Kada odu, to će biti njihov konačni odlazak. Takve žene odlaze mirne, uzdugnite glave, bez grižnje savjesti ili osjećaja krivice. Svjesne su svoje vrijednosti i svog samopoštovanja. One ne žale, one prežale.
One ne očekuju novi početak sa tobom, one počinju bez tebe. Ti ostaješ sam i prilično bespomoćan. Moliš Boga za oprost, preklinješ nju da se vrati, ali neće. Neće se vratiti. Ljudi se ne vraćaju ukoliko ih nisi cijenio dok su bili prisutni.
Zašto čovjeku dati novu priliku, ako je već hiljadu upropastio? Zbog čega mijenjati buduću sreću za nesreću sa prošlošću? Zar treba rizikovati siguran osmijeh zbog potencijalne suze? Ne treba. Zato je otišla. Zato je nemaš.
Doduše, neće ni njoj biti lako, ali će lakše disati. Imat će miran san i znat će da je na pravom putu. Ponekad imaš dva izbora. Da pustiš da te prave budalom ili da im dokažeš ko je budala. Ako izabereš ovo drugo, ti si pobijedio.
