Nosi torbu na jednom ramenu, a kaput preko glave. Dok ga promatram, razmišljam što sve znam o njemu. On je drugi od petero djece. Živi sa starijim bratom i tatom u prikolici. Ostat će sad tamo sam dok se oni ne vrate s posla. Njegove tenisice i ruksak su novi jer su dar od lokalne crkve. Njegov je kaput star i dronjav, prljavo kožni. Iako njegov tata doslovno krade hranu i odjeću od svoje djece, njemu je njegov tata sve na svijetu.
Ovo dijete. Tako hrabro i smjelo, a zapravo osjećajno. Moram pogledati kad mu je rođendan.
Vjerojatno je lav. Proživio je stvari teže nego bilo tko može zamisliti. Dok se penje u prikolicu, baca torbu, okrene se i nasmije mi se. Borila sam se dugo da prepoznam taj izraz.
Digne ruku, ja se nasmijem i pokažem mu isti znak rukom te stavim auto u brzinu. Dok se vozim kući, razmišljam o njegovom utjecaju na moj život. Ovo je dijete moj učenik već drugu godinu. Jedan od šesnaest. Nije jedini sa sličnim financijskim stanjem, obiteljskom situacijom i teškom prošlosti. Naša škola prima stotine sličnih učenika. Prvi puta kada mi se nasmijao, odlučila sam biti junakinja za ovog dječaka.
Nije bio jednostavan učenik. Prošle je godine želio pretvoriti moj život u pakao. Bio mi je najveći izazov ikada. Nisu me na to pripremili na fakultetu. Napravila sam sve što sam mogla da se povežemo. Uzimao je većinu mog vremena u školi jer ga je stalno trebalo nadgledati.
Negdje usput smo kliknuli.
Nakon punih godinu dana nevjerojatno je napredovao u školi. Njegovo se ponašanje općenito promijenilo, kontrolira se i ne zatvara u sebe. Sudjeluje u programu kurikuluma i nada se budućnosti. Želi ići na fakultet i ostvariti karijeru.
Ove školske godine uopće na njega nije trebalo obraćati pažnju jer je dobro. Prošli sam tjedan ja imala živčani slom zbog nekih stvari koje su mi se dogodile. Nisam bila upoznala svoje učenike i osjećala sam se bez svrhe.
Danas me ovaj dječak podsjetio na to zašto sam uopće studirala to što jesam. Jednom me netko pitao zašto se želim baviti s djecom koja imaju posebne potrebe. Rekli su mi da će biti teško i da postoje rizici. Moj tadašnji odgovor je danas rezonirao sa mnom: “Znam da ne mogu biti sve svakom učeniku. Željet ću promijeniti svakoga, a neću biti u mogućnosti. Vjerojatno ću povremeno luditi. Ali sve je vrijedno truda ako promijenim samo jedan život.“
Utjecala sam trajno na ovog dječaka koji se samo želio osjećati voljeno. I možda još uvijek nisam promijenila kvotu života koju trebam i on neće biti jedini.
